U Istočnom Sarajevu danas je prvi put nakon Odbrambeno-otadžbinsko rata, obilježen 9. septembar, Dan sjećanja na žrtve NATO bombardovanja u Republici Srpskoj, tokom kojeg je stradao veliki broj civila i vojnika.Dan sjećanja na žrtve NATO bombardovanja je 27. u kalendaru obilježavanja najvažnijih datuma iz istorije srpskog naroda.Od 31. avgusta do 13. septembra 1995. godine NATO avioni razarali su vojne ali i civilne objekte, uništavali puteve, mostove, skladišta hrane. I ubijali. Brata i sestru Radenka i Radmilu Galinac avio-bomba pogodila je u civilnom automobilu na putu nedaleko od Sarajeva, kada su vraćali sa sahrane bratu Radovanu.

Borislav Kondić rekao je novinarima da je bio svjedok ubistva Radenka i Radmile koje je, nakon sahrane njihovog brata Radovana u Vogošći, vozio kući u Vojkoviće.

- U povratku sam pretpostavio da će NATO dejstvovati u večernjim časovima i žurili smo da se negdje sklonimo. Kada je pala prva raketa, već smo bili na putu prema krateru koji je nastao, a kada smo stigli do njega, avion, kojeg je Radenko prepoznao, ponovo je naletio. Bilo je kasno da negdje pobjegnemo, pa smo od detonacije letjeli u zrak. Avion je nadletio i treći put i topom od 20 milimetara pogodio naše vozilo na tri mjesta - ispričao je Kondić.

Majka nastradalih, Mirjana Galinac kaže da ne zna šta je još drži u životu od tuge i žalosti za troje poginule djece.

- Izgubila sam troje djece, dvoje od NATO-a, a 15 dana prije njih, poginuo mi je sin na Trnovu. Nakon toga mi je unuk sa samo dvije i po godine obolio i završio u specijalizovanoj ustanovi u Prijedoru - priča Mirjana.S tugom u srcu, iz Banjaluke u Istočnu Ilidžu stigla je i Zora Vuković, majka 21-godišnjeg Borisa koji je kao vezista VRS poginuo u NATO udarima na komunikacijsko čvorište kod Mrkonjić Grada. 11. septembra 1995. posljednji put se telefonski čula sa sinom.

- On je bio na releju na Čvorištu i upravo kada smo razgovarali telefonom, veza se prekinula. Nismo znali šta se desilo. Tada su naletjeli avioni i počelo je bombardovanje. Drugi dan smo čuli da je pogođen i srušen relej. Moj sin je odbačen od detonacije i sutra je pronađen ispod jelke, a njegov kolega je pronađen među ruševinama - izjavila je Vukovićeva.

Ona je dodala da joj je najteže kada čuje da neko hoće u NATO i pita da li postoji neko ko to može da onemogući.

- Ako treba mi ćemo svoje živote dati da ne idemo u NATO. Ja neću da moja unuka, koja je rođena sedam mjeseci poslije smrti mog sina, a njenog oca, doživi ovo što sam i ja - poručila je Vukovićeva.

Bombardavanjem Republike Srpske, a potom i Srbije, NATO je ispisao najsramnije stranice istorije od završetka Drugog svjetskog rata, poručio je srpski član Predsjedništva Milorad Dodik.

- Vazdušnim operacijama na Republiku Srpsku, NATO se otvoreno svrstao na jednu stranu i uticao na konačan ishod rata u BiH. Osiromašeni uranijum, koji je u tim operacijama bačen, i danas ubija našu djecu, pa se može reći da NATO operacije i 24 godine poslije, imaju pogubne efekte po Republiku Srpsku i njen narod - rekao je Milorad Dodik, srpski član Predsjedništva BiH.

Udar na Republiku Srpsku bio je prvi slučaj da je NATO djelovao od kada je formiran. Očigledna je bila koordinacija NATO napada iz vazduha sa neprijateljima Srpske na zemlji, ali VRS uspjela je da odbrani svoj narod.

- NATO pakt je napao našu vojsku i naš narod sa 400 letjelica od čega 222 borobena aviona, preko 10 tona eksploziva su izručili na naše teritorje, lansirali su 13 tomahavka i pored toga VRS uspjela je da obori osam NATO aviona - istakao je Duško Milunović, ministar rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske.

Direktor Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih Milorad Kojić, napomenuo je da je Republički centar obavio istraživanje i publikovao ga prošle godine, kojim su pored direktnih posljedica, a to su imena smrtno stradalih lica od NATO bombardovanja, utvrđene i indirektne posljedice.
- NATO se prvi put stavio na jednu od zaraćenih strana, a indirektne posljedice su 120.000 protjeranih Srba iz zapadno-krajiških opština, 40.000 protjeranih sa Ozrena i Vozuće, a druga indirektna posljedica su bolesti ljudi od osiromašenog uranijuma - naveo je Kojić.

Prijedlog da se 9. septembar, kada su stradali brat i sestra Galinac, obilježava kao Dan sjećanja, potekao je od poslanika Staše Košarca. Pokrenuta je i inicijativa da se u jednoj od opština I.Sarajeva podigne spomen obilježje žrtvama NATO agresije, kao znak i opomena na ono što se dešavalo Srbima s kraja prošlog vijeka.

- Vjerujem da ćemo u saradnji sa nadležnim institucijama Republike Srpske podići spomenik i imati priliku da se poklonimo žrtvama NATO agresije, ne odustajući od toga da ostanemo vojno neutralni. Naša primarna borba jesu naši politički interesi i sloboda našeg naroda na ovim prostorima - rekao je Košarac.

Predsjednik Boračke organizacije Republike Srpske Milomir Savčić izjavio je da Srbi treba da se sjećaju svake srpske žrtve i da osude neprijateljstvo svih svojih protivnika koji su nerijetko i kukavički nanosili strašne gubitke srpskoj vojsci i civilima.- To pitanje je članstvo u NATO-u i da li nam je mjesto u toj alijansi. Ove nedužne žrtve, ali apsolutno nedužne opominju nas i odgovorni smo i pred njima i pred mnogim drugim da kada budemo donosili konačnu odluku moramo to da imamo u vidu - istakao je Savčić.

Prema podacima Glavnog štaba VRS, u NATO udarima poginulo je 96, a ranjeno više od 200 boraca i civila. Materijalna šteta ogromna, ali nikada precizno utvrđena.Od posljedica bombardovanja municijom sa osiromašenim uranijom, poslije rata Srbi masovno umiru, naročito Hadžićani izbjegli u Bratunac, dok je životna srednina nepovratno zagađena.