Stefan Filić je pretučen ležao na zemlji ispred kluba u Velikoj Plani. Još uvijek je disao. Njegov brat koji je stajao pored je i dalje imao brata. Roditelji sina. Srbija odličnog đaka, maturanta. Nikola B. (21) je i dalje imao šansu da ne postane ubica. Patrola policije upravo je bila primjetila gužvu na ulici, minut i bili bi tamo, rastjerali gužvu, stigli do mladića.
Ali Stefan nema taj minut. Jedan sekund. Jedan sekund je odlučio da Stefan Filić nikada ne otvori oči. Da njegov brat cijeli život ima tu sliku kada zatvori svoje. Da roditelji umjesto za fakultet spremaju sina maturanta za kovčeg. Da Nikola B. od lokalne bitange postane ubica. Jedan sekund je odlučio. Hajde da pogledamo taj sekund.
Stefan Filić pretučen leži ispred kluba u Velikoj Plani. Još uvijek diše. Subota je. Ona nenormalno topla subota prošlog vikenda koja je izmamila sve iz kuća. Oko njega je nekoliko baraba koje ga mučki šutiraju. Stefanov rođeni brat i njegov drug stoje pored, trenutak ranije oni su bili napadnuti, a on je stao da ih zaštiti. Sada oni bespomoćno stoje, nadjačani, paralisani i preplašeni dok na pločniku Stefanovo zgrčeno tijelo trpi udarac za udarcem dok se mladi organizam gasi pod čizmama i bolom. Tijelo ima granice. Stefan pada u nesvjest. Više ni u teoriji ne može da se brani. Ne može ni da se okrene, podigne šake da zaštiti lice. Jedva da može da diše. Nastupa sudbonosni sekund.
Snimak sigurnosne kamere kluba ispred kojeg se desila tuča pokazao je vlasniku taj sekund. Nikola B. stoji iznad nepomičnog tijela dječaka svega tri godine mlađeg od njega. Može da ode. Napokon, mora da ode. Kao i sve kukavice, zna da je subota. Da je klub iza njihovih leđa pun. Da će ljudi izaći. Da će postaviti pitanje „ko je ovo uradio“. Zna da Stefan leži bez svijesti, da neće tek tako ustati, otresti prašinu i krv i otići kući. Zna da Velika Plana nije toliko velika. Da ga svi znaju, juriće ga, zvaće mu roditelje. Sekund otkucava. Nikola B. gleda Stefanovo izlomljeno tijelo – i ovog puta cilja u glavu.
Nikola B. je šutnuo onesvješćenog dječaka u glavu. Nije ga samo on tukao, bilo ih je više. Nije sigurno ni da je taj udarac bio poguban, mada znamo da nije bio bezazlen. Ipak, znamo da se udarac desio. Nakon toga su se siledžije okrenule i pobjegle. Stefan je iz nesvjesti pao u komu iz koje se nije probudio. Pao u nesvjest. Pao u komu. Pao u raku. A nije on nigde pao. On je ustao da zaštiti rođenog brata. Pali smo mi kao društvo.
Nikola B. nije bio neko plahovito dijete koje je malo više popilo pa u gurkanju drugova slučajno gurnulo dječaka koji je pao i udario glavom o ivičnjak. Nikola B. za početak nije bio dijete. Ima 21 godinu. Za svoja kratka, no nasilnička života Nikola je bio poznat kao siledžija koji je fizički napadao profesore svoje škole, iste škole u koju je išao momak kojeg je u subotu ubio.
Nije Nikola bio sam. Niti on je jedini takav „Nikola“ našeg vremena. Nakon što je vijest o smrti Stefana Filića postala najčitaniji tekst jučerašnjeg dana na sajtu Blica, samim tim i najčitaniji tekst u Srbiji, brisani su kometari čitalaca.
Komentari su izgledali ovako: „tog Nikolu naći i ubiti“. „Spaliti go*no“. „Sve bih ja to pred strijeljački vod“. „Gazio bih ja njega pred njegovim roditeljima“.
Stanite malo.
Ubistva se ne rješavaju ubistvima. Djeca koju učimo nasiljem postaće djeca naučena nasilju. Jedina stvar koja razlikuje čovjeka od životinja je taj sekund. Sekund empatije. Sekund u kojem kada zamahnemo nogom ka nečijoj glavi, sjetimo se da smo ljudi. Da se bespomoćni ne napadaju. Da nekada u bijesu, makar i pravednom, nije pitanje da li postati veći čovjek nego naprosto ostati čovjek. Ako ikada u životu za nas krene da otkucava taj sudbonosni sekund, možda na ulici, možda na poslu, možda u saobraćaju i neki instinkt natopljen adrenalinom u nama traži da odreagujemo, zastanite. Zastanite prije pisanja takvih komentara. Zastanite prije nego što ono malo što nas u ovom vremenu još čini ljudima nestane. Da je Nikola B. kao dijete naučen da zastane, ovaj tekst nikada ne bi morao da bude napisan. Problemi se rješavaju se učenjem. Sudbonosni sekund trebalo je da počne godinama ranije. Počnimo da učimo djecu da budu ljudi. Počnimo danas.
Napišite svoj komentar!