Đorđu Bojaniću iz sela Pridvorci kod Trebinja mogu da pozavide i mnogo stariji poljoprivrednici jer sa svojih 12 godina obrađuje preko pet dunuma zemlje, a radi sve od oranja do branja.


Posljednje ljetne dane provodi u vinogradu, gde je sazrelo grožđe, a pred njim je berba 300 loza. Ovaj vrijedni dječak već je preorao i dio njive za ozime kulture.
– Vozim frezu, traktor i znam sve operacije na traktoru. Vadim krtolu, okopavam, zalijevam, berem, prskam voće i vinograd. Sve što treba radim – priča Đorđe.
Kao malog dječaka interesovalo ga je šta njegov otac radi u njivi, a četiri posljednje godine radi sve sam uz, kako reče, malu pomoć roditelja koji nadgledaju.
Traktor je naučio da vozi prije pet godina, gledajući kako to radi njegov otac, a i sve ostalo je sam učio.
– Rodi svake godine dobro. Ova godina je bila sušna, ali imamo vodu pa zalijevamo, tako da sam zadovoljan – skromno ocjenjuje svoj rad.
Njegov radni dan nekada traje i po 15 sati, a ljeti započinje sa prvim svitanjem.
– Ustajem rano da bih sve stigao. Ljetos je malo smetala vrućina, pa sam morao praviti pauze, ali sam stizao – kaže Đorđe.
Priznaje da najviše voli raditi oko voća i da planira svake godine saditi nove voćke.
– Dobro rode, a nema previše posla. Ove godine smo posadili 20 stabala smokava, 15 trešanja, tri kruške, šest šljiva, a od ranije imamo 90 stabala višnje i nešto trešanja – ističe on.
Kad zatreba Đorđe se uhvati i trimera i kosi travu, „da se njiva ne zapusti“.
Odličan je učenik osmog razreda osnovne škole, a osim što je uspješan poljoprivrednik dobar je i u pekarskom zanatu.
– Moji roditelji su prije šest godina otvorili pekaru. Tamo pomažem i naučio sam sve operacije od zamjesa i obrade tijesta do pečenja – priča ovaj dječak.
Kaže da je od prvog dana bio u pekari, ali u poljoprivrednoj sezoni manje, jer prvo mora završiti obaveze u polju.
– Kad je hladno i loše vrijeme više sam u pekari. Tada više i učim, jer to je vrijeme kontrojnih i dobijanja ocjena. Više volim raditi, ali škola je obavezna. Uklopim sve i dobro mi ide – navodi Đorđe.
On se već opredijelio za životni poziv. Kaže biće pekar, a poljoprivreda će mu biti sporedno zanimanje, kao i njegovim roditeljima.
Draža motika od igrica
Đorđe priznaje da kad zahladi i počnu kiše ima malo više vremena i za društvene mreže, igrice i sve drugo što zanima njegove vršnjake koji nisu vjerovali da će mu draža biti motika i oklagija od računara.
– U početku su govorili da će me to proći za nekoliko dana, jer su mislili da je to samo neki moj fazon, ali su poslije navikli i shvatili da je to stvarno želja – objašnjava ovaj vrijedni dječak u čije sposobnosti više niko ne sumnja.
Blic.rs