U razgovoru za Srnu, Tupanjac je ispričao kako se i zašto, nakon školovanja u Bileći, Trebinju, Novom Sadu i kasnije zaposlenja u trebinjskoj "Tvornici alata", odlučio da ode u Ameriku i zašto je izabrao Čikago... Najavio je da ima namjeru u svom zavičaju prirediti još
- Branko Tupanjac, Bilećanin, sa drugom adresom u Čikagu, čovjek koji ima osnova za više kolektivnih identiteta - Srbin, Hercegovac, pravoslavac, Amerikanac, za sebe kaže da je Srbin.
Tupanjac je u razgovoru za Srnu istakao da su Srbi narod koji nikoga ne mrzi i složio se sa konstatacijom da Republiku Srpsku nikada nije bilo lako braniti, od njenog nastanka, kao ni danas.
Drhtavim, plačnim glasom zamolio je narode koji žive na prostoru bivše Jugoslavije da progledaju i prestanu da "tapšu" zapadu, jer je zapad uništio Jugoslaviju, a plaši se da će praviti još problema, ističući da srpska snaga i jedinstvo mnogima smetaju, kao i oni koji se bore za srpstvo poput Milorada Dodika.
"Ima još Srba i u Americi koji brane srpstvo, ali čim se počneš isticati kao veliki Srbin, odmah smetaš", istakao je Tupanjac koji je od 2009. godine član Senata Republike Srpske, a do Srpske mu je, kako kaže, veoma stalo, isto kao i do Srbije.
"Bitna mi je i Crna Gora, a bio bih idiot kada ne bih rekao da mi je bitna i BiH. Ja smatram da je to potpuno isti narod koji je razdvojen spolja", naglasio je Tupanjac i dodao da je naopako sve što dolazi sa zapada.
BiH JE PROTEKTORAT RIZIČAN ZA INVESTIRANJE, ČIME JE NANESENA VELIKA ŠTETA REPUBLICI SRPSKOJ
Tupanjac je istakao da je BiH danas protektorat i da se u toj situaciji ne može govoriti o državnosti, ni očekivati investiranje.
"Niko živ ne voli da investira gdje tlo ili politička situacija nije kako treba. BiH je u vrlo teškoj situaciji. Niko neće da meće svoj novac i trud u zemlje koje nisu stabilne", rekao je Tupanjac i konstatovao da to pravi veliku štetu Republici Srpskoj.
MILORAD DODIK NIJE SMETAO AMERICI, VEĆ NEKIM POLITIKAMA U BiH ILI U EVROPI
Govoreći o činjenici da su SAD, najveća svjetska sila, s nesumnjivim vodećim globalnom uticajem, ukinule sankcije Dodiku, a neke manje zemlje, bez ikakvog uticaja na globalnom planu, to nisu učinile, Tupanjac je rekao da uvođenje sankcija nije inicirano u Americi.
"Amerika unutra, u politici, ima ljudi koji mogu da se kupe za novac i ja pretpostavljam da je to bila situacija za vrijeme /Džozefa/ Bajdena. Americi nije smetao Milorad Dodik, smetao je možda ovdje nekim politikama u BiH ili u Evropi", rekao je Tupanjac.
Tupanjac je naglasio da je sadašnji predsjednik SAD Donald Tramp pozitivan i da drugačije gleda globalnu politiku od drugih.
Prema njegovim riječima, u SAD ima veliki broj uspješnih, uticajnih Srba, koji mogu uticati na odnos američkih vlasti prema srpskim zemljama i narodu, ali da je potrebno poraditi na većoj slozi kako bi učinak bio veći.
"Amerika je zemlja koja se pita u svijetu i sramota je da mi nemamo veći uticaj tamo", kaže Tupanjac.
ZAPAD – UZROK PROPADANJA I JUGOSLAVIJE
Tupanjac je rekao da zapad ništa dobro ne želi narodima na ovim prostorima i da ovu teritoriju vidi samo kao pogodno tle za uništenje. "To mi je žao, što narod i danas tapše zapadu. Vjerovatno ću tako i umrijeti, žaleći", naglasio je Tupanjac.
Prisjećajući se Jugoslavije od prije 60 godina, kada je otišao u Ameriku, Tupanjac naglašava da je to bila napredna zemlja i u monogome vodeća.
"Imala je školu sa kojom smo se mogli svi ponositi, imala je kulturu sa kojom smo se mogli ponositi, imala je industriju kojom smo se mogli ponositi. Imala je armiju, a što je najbitnije, imala je narod složan", naveo je Tupanjac.
Ono što zamijera komunističkoj državi, kako je naglasio, to je miješanje u crkvu, u seljaka i malu privredu.
"Da toga nije bilo, nikada ne bi propala. Nije Jugoslavija propala iznutra. Ja to znam, jer sam to posmatrao izvana. Propala je sa zapada. Taj zapad nas je sredio, uništio i doveo do rata", smatra Tupanjac.
On je naveo da je u Ameriku otišao još dok je bila Jugoslavija. "Tada smo se često izjašnjavali i kao Jugosloveni. Mada i sada imam običaj, kada sretnem nekoga starije generacije, iz neke druge države, da kažem da sam Jugosloven, i mnogi ljudi tada kažu Tito", rekao je Tupanjac.
On je naglasio da narod na prostoru bivše Jugoslavije mnogo košta zapadna politika i plaši se da nas ponovo ne uvedu u probleme.
JOVAN DUČIĆ - POVRATAK U TREBINJE
Tupanjac je u intervjuu za Srnu govorio i o ostvarnjeu svog najvećeg zavjeta – izgradnji Hercegovačke Gračanice u Trebinju, čime je ispunio i želju Jovanu Dučiću da počiva u zavičaju.
"Znate, Srbi vole da prkose i kada sam kao dijete čuo za Jovana Dučića, prvo sam postavio pitanje, zašto je zabranjen? Niko mi nije znao dati odgovor, a sve sam htio da saznam.
I kada sam došao u Ameriku prvo sam pitao gdje je sahranjen Jovan Dučić i našao njegov grob. Čitao sam dosta o njemu i znao sam da je imao želju da se sahrani na nekom brdašcetu oko Trebinja", prisjetio je Tupanjac.
Tupanjac kaže da nikada nije vjerovao da će doći dan da Dučićevi posmrtni ostaci budu preneseni.
Na Kongresu srpskog ujedinjenja u Klivlendu, održanom septembra 1999. godine saopštio je svoju spremnost da bude ktitor hrama u Trebinju.
Ispričao je da je imao jedan jedini uslov, a to - da se niko ne miješa u radove.
"Rekao sam, ja ću to završiti. Dogovorimo se i trajala je priprema jedno dva ili tri mjeseca, i počeli smo krajem februara 2000. godine, a bilo je sve završeno do oktobra", prisjetio se Tupanjac i istako da je vodio računa i o najsitnijim detaljima, pa čak i izgradnji toaleta za posjetioce.
Došavaši do saznanja da Dučić nikada nije bio ni u Rusiji, ni u Crnoj Gori, a da je imao želju, Tupanjac je prilikom prenosa posmrtnih ostataka iz Amerike, organizovao da kovčeg ode i do Moskve, i do Beograda, i do Podgorice, pa preko Nikšića do Trebinja.
"Krenulo je mnogo ljudi iz Amerike da ga ispratimo. Beograđani dočekali, a meni natru štaćemo mi u Hercegovini uraditi. Mislio sam kad su ovi ovako dočekali, nema šanse da ga mi dočekamo kako treba. U Podgorici isto doček, ma ne može se ispričati, pa u Danilovgrad. Stali u Nikšiću, bilo je 20 ili 30 hiljada ljudi. Mislim sto odsto mi ćemo se obrukati u Trebinju", prisjetio se Tupanjac i uz drhtav glas sa ponosom istakao da je, ipak, najsvečaniji doček kovčega bio u Trebinju.
Spuštaju se ljudi sa padobranima, doček neviđeni, kaže Tupanjac, a kada je vidio koji je to narod, sam sebi je rekao "Hvala Bogu, pa se nismo obrukali".
I POSLIJE VIŠE OD POLA VIJEKA, DUŠA NIKADA NIJE OTIŠLA IZ HERCEGOVINE
U razgovoru za Srnu, Tupanjac je ispričao kako se i zašto, nakon školovanja u Bileći, Trebinju, Novom Sadu i kasnije zaposlenja u trebinjskoj "Tvornici alata", odlučio da ode u Ameriku i zašto je izabrao Čikago.
"Imao sam tri patenta ovdje. Odem u Ambasadu SAD u Beograd i kažem da bih volio da odem u Ameriku. Pitaju me zašto? Ja kažem, mlad sam, volio bih da se dokazujem, kažem im za patente i poslije nekog vremena me zovu u Ambasadu. Dali su mi da biram između pet gradova i ja izaberem Čikago, jer mi je otac tamo bio", rekao je Tupanjac.
Namjera mu je bila, ispričao je, da ostane u Americi tri godine i vrati se, ali da se to nije desilo jer je imao odličan posao, odlična zanimanja i ogromnu zaradu.
"Tri li četiri puta bilo je gadno, ali ni jednu recesiju nisam osjetio. Ljudi propadaju kompelt, ja ništa. Malo sam 2008. imao trzavica, ali isplivao sam dobro. E, sad je kriza", kaže Tupanjac u intervjuu za Srnu.
Najavio je da ima namjeru u svom zavičaju prirediti još iznenađenja. "Nadam se da ću to uraditi", naglasio je Tupanjac.
Napišite svoj komentar!