Ovogodišnji izbori podijeli su trebinjsko udruženje penzionera. Dvije posvađane struje paraleleno su birale svoje rukovodstvo, a nakon što je krovno, republičko udruženje priznalo one izbore koji su potvrdili još jedan mandat dotadašnjem predsjedniku Radu Tarailu – neistomišljenici su osnovali novo udruženje.


Danas na istoj adresi i pod istim krovom, u zgradi nekadašnje željezničke stanice na Ložioni, u različitim ulazima, djeluju dva udruženja – ono sa starim imenom Udruženje penzionera grada Trebinja i novo Gradsko udruženje penzionera Trebinje.
Međusobnu snošljivost dva udruženja kvari raspodjela novca iz kojeg se penzionerima isplaćuju razne vrste jednokratnih pomoći, u iznosima od 50 do 200 KM – po osnovu socijalne ugroženosti, za bolničko liječenje ili kao posmrtnina porodici.
Ilija Riđešić, predsjednik Gradskog udruženja penzionera Trebinje, kaže da novoformirano udruženje uživa podršku Gradske uprave, koja je u njima prepoznala konstruktivnog partnera na rješevanju problema penzionerske populacije.
Do sada su iz granta gradskog budžeta dobili 35 hiljada KM a do kraja godine nadaju se još tolikom iznosu. Organizovali su već dvije akcije podjele pomoći, kojima je bilo obuhvaćeno oko 250 penzionera.
Problem je, priznaje, što novac od članarine, po automatizmu ranije utvrđenih procedura, i dalje ide na staru adresu, na račun udruženja u drugom dijelu zgrade, što žele da promijene – borbom za članstvo i status jedinog priznatog penzionerskog udruženja kod krovne organizacije koja okuplja ovu populaciju u Srpskoj. „Imamo problem jer je članstvo uglavnom vezano za republičko udruženje. Neko je nekad pitan hoće li biti član, neko nije nikad – i tako to ide godinama. Od 8.000 penzionera u Trebinju blizu 7.000 su članovi udruženja. Znači, naš posao sada je prevođenje članova, odnosno učlanjivanje penzionera u Gradsko udruženje penzionera. Mi moramo preuzeti članstvo, više od polovine da bi bili većinski i da bi članarina išla na nas. A članarina je veoma značajna – jer do 350 KM penzije iznosi 1 KM, a preko ovog iznosa – dvije marke, što mjesečno iznosi oko 10.000 KM, a na godišnjem nivou 120 hiljada KM“, pojašnjava Riđešić.
Riđišić očekuje da će do kraja godine novo udruženje prebaciti broj od 1.000 članova. Posao im, pojašnjava, otežava procedura koja propisuje da potpisanu izjavu – da ne želi više plaćati članarinu republičkom udruženju – penzioner mora odnijeti lično u Fond PIO, a u ovoj populaciji mnogo je onih koji za ovakve poslove nemaju ni volje, niti su fizički sposobni.
Drugi korak, kaže Riđešić, biće organizovanje plaćanja članarine Gradskom udruženju penzionera. Pojašnjava i zašto bi penzioneri trebalo da izaberu članstvo u novom, gradskom udruženju.
„Novo je što po našem statutu mandat presjednika ne može biti doživotni. Neko može biti predsjednik samo jedan mandat, ili izuzetno – dva. Osim toga imamo još mnogo zamisli da nešto više uradimo za penzionere nego što je to dosad rađeno, da im priuštimo i neke druge aktivnosti, pokrenemo nove klubove u sportu, kao što je šah ili tenis, sadržaje za rekreaciju, da organizujemo jednodnevne izlete što rade i u drugim opšštinama. Do sada je samo dijeljena članarina i ništa više“, naglašava Riđešić.
Statut koji obezbjeđuje više demokratije članstvu a legitimiteta rukovodstvu za novoformirano udruženje od ključne je važnosti. Problem i jeste nastao kada je, kako kažu, tek nekolicina pristalica pokušala da Radu Tarailu obezbijedi, za njih neprihvatljivi, već peti uzastopni mandat na čelu udruženja.
S druge strane, za staro i od Banjaluke ponovo potvrđeno rukovodstvo – problem je u dijelu članstva koji je, kako tvrde, pokušao da ovu nevladinu, nestranačku i po djelatnosti humanitarnu organizaciju podredi interesima ovdašnje Partije ujedinjenih penzionera.
I danas su pri istom stavu, zbog čega Rade Tarailo i nije želio pred novinare. Ističe, Udruženje penzionera grada Trebinja jedino je legitimno društvo koje okuplja trebinjske penzionere – dok je u drugom dijelu zgrade, kako kaže, partijsko udruženje sa čijim predstavnicima ne želi da bude ni dio iste novinarske priče.
Riđešić odbacuje optužbe da je politika uzrok podjele, ali nema ništa protiv tješnje saradnje sa trebinjskim PUP-om jer je, smatra, upravo politika put do boljeg statusa i više novca za potrebe najstarije populacije.
„Ja mislim da je pezionerima mjesto u poziciji. Penzioneru je kasno da se bori u opoziciji i da čeka da ona dođe na vlast – jer ne znam hoće li stići. A nama je stalo da se bolje živi“, zaključuje Riđešić.
Radio Trebinje