Da ne postoji prepreka, koju ne možeš prevazići ako imaš jaku želju i jasan cilj, dokazuje i priča o članovima BK ,,Leotar”, koji su se vratili sa putovanja u Istanbul.
Teško je pronaći prave riječi, kojima bi se prepričali utisci, vožnja i napor, kako su nam objasnili trebinjski biciklisti, koji su poslije putovanja na Svetu Goru i planinu Atos, za samo sedam dana na dva točka otišli na put za Istanbul, dug 1280 km.
Blagoje, Janko i sedamdeset trogodišnji Radenko, na svom putovanju punom uspona i padova, prošli su Crnu Goru, Albaniju, Makedoniju, Grčku.
,,Tokom vožnje pratila nas je visoka temperatura od 38 do 41 stepen, gust saobraćaj, usponi, nizbrdice, ravničarski predjeli i granične kontrole. Bilo je dionica, gdje smo vozili i po 300 km dnevno. Usputno smo obilazili i neka istorijska znamenja, crkve, manastire i kule“, opisali su trebinjski bicklisti.
Prizori područja zasijana žitom, plantaže voća i povrća, brda bogata maslinama, samo su se smjenivali, dok su se odvažno vozili ka odredištu.
,,U mnogim gradovima i naseljenim mjestima, sa radošću su nas pozdravljali pješaci, gradjani, vozači i policajci, a u tim trenucima mnogo nam je značilo, što smo porazgovarali sa nekima od njih”, objašnjavaju oni.
Puni samopouzdanja, snage i želje konačno su stigli do Istanbula, grada sa 15 miliona stanovnika i nekoliko milona turista i prolaznika, stotine hiljada automobila u pokretu.
,,Posebno bi istakao druženje sa policijom, koja obezbjeđuje komplekse Aja Sofija i Plave dzamije, gdje su nam poželili toplu dobrodošlicu uz piće, razgovor. Pomogli su nam i oko obilazaka objekata i olakšali nam vožnju kroz grad. “, rekao je Radenko, koji je dio ove hrabre družine.
Zahvaljujući Jankovim objektivu i dronu, najznačajniji momenti sa ovog putovanja zaustavljeni su u vremenu. Kako su poručili članovi BK ,, Leotar”, utisci se i dalje sabiraju, a bilo ih je na pretek, te su poručili da sledeće godine planiraju da biciklima obiđu Italiju.
Ovo je prva grupa biciklista iz Hercegovine, koja je biciklima vozila ovakvu rutu do Istanbula. I na kraju šta reći nego bravo momci Hercegovci, a našim sugradjanima na ponos.
Napišite svoj komentar!