Tužne slike iz Crne Gore kruže regionom, ali i dalje. Ona iskonska Crna Gora, srpska, u kojoj vijekovima žive Srbi sa svojim pravima, identitetom, svetinjama.

prvoslavna crkva i milo djukanovic.jpg

I, potezom jednog čovjeka Mila Đukanovića i njegovog DPS-a uz saradnju sa manjinskim partijama usvojen je prijedlog Zakona o slobodi vjeroispovijesti .Sporni zakon zbog koga su danima na nogama Mitropolija crnogorsko-primorska i sav srpski narod u ovoj državi.

Ni jedan apel, ni jedan vapaj, dva crkveno narodna sabora, molitve uz mošti Svetog Vasilija Ostroškog i Tvrdoškog nisu doprle do Mila Đukanovića. Ustao je odavno na sve što je srpsko u Crnoj Gori i bez milosti, empatije, pogotovo bez stida i srama pokušava da „gazi“ po svojim precima koji su bili Srbi. To izgleda kao sumanut pokušaj da nekome, a možemo i da pretpostavimo kome, dokaže da je spreman,očito zarad ogromnog interesa, da gasi svaku srpsku iskru u ovoj državi.

Poznavaoci prilika u Crnoj Gori tvrde da je Đukanović ucijenjen od strane Zapada. No, mi nećemo da licitiramo da li je to tako ili ne. Možemo da pretpostavljamo.

Ali, ono što znamo jeste da je Đukanović dirnuo do svetinja i da je to kap koja preliva prepunu času u Crnoj Gori.U ovoj državi je udario brat na brata. Ista krv, nekad isti nacionalni osjećaj danas- neprijatelji. Ako je to nekome bio cilj- uspio je. Teško majci koja je takve sinove rodila.....

Ima li išta svetije, pored Crkve,od brata, porodice. Ko to gazi zgazio je sebe i stavio vječni, strašni teret, svojim potomcima. A, sve je krenulo zbog nekih sitnih , ličnih interesa....Zar materijalno može nadvisiti ljudsko, bratsko?!

Crna Gora kao bure baruta. Podjele, a srpski narod ugrožen. Gorak ukus ostavlja da podršku antisrpskom zakonu daju poslanici koji su donedavno bili Srbi i kojima su svi preci Srbi. Pred kim se peru i zbog čega se odriču porijekla, krsne slave i svetinja?

A, sve ovo krenulo je od Mila Đukanovića donedavno Srbina, sad „zakletog“ crnogorca kome ništa sem sopstvene „moći“ sveto nije. Zaboravlja- sve prođe, pa će i ta „moć“.

A, iza nas našim pokoljenima ostaju naša djela. Svako bira svoj put.

Đukanović je odavno na stranputici koja je i dovela do posljednjih, nemilih, dešavanja. Svi njegovi potomci nosiće teret njegovih odluka. A, ono čemu se nadamo jeste da će zavađena braća shvatiti šta je sveto i trajno, a šta jeftino i prolazno.