Postoji li loša reklama? Marketinški stručnjaci bi rekli da ne, sve dok neko priča o vama, dobro je. S time se možda ne bi složili turistički radnici koje je loša reklama posljednje dvije godine koštala gostiju, posebno onih iz bogatijih zemalja.
Sa svojim negativnim iskustvom koje je doživio na odmoru u Tučepima redakciji Hercegovina.info javio se Krunoslav Šetka, koji kao stručnjak za turizam u nekoliko kratkih sličica secira sve pogreške koje je primijetio kod domaćina i zbog kojih su turističke brojke u špici sezone u Hrvatskoj tako drastično pale.
Njegovo pismo prenosimo u cijelosti.
“Kao prvo, želim istaknuti kako je Jadranska obala, u ovom slučaju: Tučepi – mjesto u kojem provodim godišnji odmor, pravi raj za digitalne nomade – one koji će pisati o razvoju turizma u Hrvatskoj i uživati u godišnjem odmoru”, započinje svoju priču stručnjak.
“Hrvatska se u razvoju Sun&Sea turizma (turizma sunca i mora), odnosno ljetnog ili primorskog turizma, zapravo masovnog turizma, opredijelila za razvoj turizma s elitnim cijenama, ali bez pravog koncepta razvoja elitnog turizma, jer elitni turizam, sam po sebi, predstavlja zatvoreni turizam u kojem se elite ne žele miješati s običnim stanovništvom.
Ovo je neki hibridni model Sun&Sea elitnog turizma u komu se najbrojnijoj ciljnoj skupini običnih Sun&Sea turista nameću elitne cijene za sasvim obične turističke usluge. To je pogrešan način preusmjerenja masovnog u održivi način turizma.
Cijene su elitne, ali usluga je ostala na prijašnjoj razini, onoj socijalističkoj, kad uopće i nije postao taj hibridni pojam Sun&Sea “elitnog” turizma.
Sad se u Hrvatskoj pojavila “elita” za rastjerivanje turista po plažama i smještajnim objektima, općenito – elita za protjerivanje turista iz turističkih destinacija”, nastavlja svoju priču.
‘Plaža je javno dobro’
“Tako mi je jutros dotrčao elitni gospodar ležaljki na plaži, sav zadihan, zajapuren, agresivan i s namjerom da se tuče sa mnom – jer sam pomjerio njegove ležajke na plaži kako bih mogao prostrijeti svoje ručnike.
Kad sam mu rekao kako je plaža javno dobro i kako on nema pravo rezervirati plažu samo za sebe, odgovorio mi je upitno: “Kako ja to mislim da je plaža u Hrvatskoj javno dobro, a dolazim iz Bosne”.
Kad sam mu rekao da ću zvati policiju zbog uznemiravanja turista na plaži te iskaza netrpeljivosti i diskriminacije, odgovorio je: “Samo zovi, doći će ti moj brat”.
Tad mi je postalo jasno što za Hrvate znači razvoj Sun&Sea “elitnog” turizma. Turisti tu nemaju nikakve šanse, dolazili oni iz Bosne i Hercegovine, Njemačke, Amerike ili od bilo kud drugo, kad dođu jednom, drugi put sigurno više neće doći”.
Hibridni turizam uzima svoj danak
“Restorani zjape poluprazni. Manji je prihod za 20 do 50 posto od prošlogodišnjeg, kako izvješćuju njihovi mediji. Takav oblik hibridnog turizma, koji oni žele na brzinu razviti, sa što više prihoda i što manje usluga, uzima svoj danak. Na plažama nema niti jednog zaposlenog turističkog djelatnika. Glavni turistički djelatnik je gospodar ležaljki koji rastjeruje turiste po plaži.
Nema turističkog animatora, informatora, komunalnog redara, policijskog redarstvenika, instruktora plivanja niti bilo kakvog drugog instruktora, nema ni spasitelja na plaži, a puno je djece. Turisti se jedino mogu pouzdati u Spasitelja s Nebesa da će im pomoći jer od predstavnika Sun&Sea “elitnog” turizma nemaju nikakve pomoći.
Požar koji danima bukti u elitnom turističkom mjestu ne može se ugasiti jer nisu shvatili održivi koncept razvoja bilo kojeg oblika turizma. Nisu shvatili kako su ljudski resursi najvažniji resursi u turizmu. Od toliko stečenih prihoda od turizma nisu u stanju zaposliti rendžere koji će paziti na prirodu u okolici elitnog turističkog mjesta, a da ne govorim o mogućnosti stalnog nadzora dronovima parcela – što jedno elitno turističko mjesto mora imati – odnosno redovitog održavanja dotičnih parcela, pročišćavajući pri tom požarne putove i zaraslu makiju te presijecajući parcele kako požar ne bi imao šansu da se razbukta – kao što je sad – pa nema uopće mogućnosti da bude ugašen, osim Spasiteljskom intervencijom koji je konačno sinoć poslao kišu na elitno turističko mjesto i ugasio požar.
No, ni to nije dovoljno da mu predstavnici elitnog turizma zahvale, niti na moru koje je stvorio: na tom nezasluženom daru. Dok oni sve uzimaju zdravo za gotovo. Neće čak zahvaliti ni svojim vatrogascima volonterima koji riskiraju vlastite živote kako bi spasili turističko mjesto s njegovom elitom, jer ako bi im htjeli zahvaliti, tako značajan posao, koji oni obavljaju, trebao bi biti plaćen od prihoda stečenih od istih onih turista koji nisu toliko poželjni na plaži, ali bez kojih “elita” ne bi mogla razvijati bilo kakav turizam.
Štede na radnoj snazi
Ljudi ostavljaju smeće po plažama, čikove, svoje ručnike i ležaljke – rezerviraju svoj dio plaže – kao onaj elitni gospodar ležaljki – i time i sami pridonose općeprihvaćenom konceptu razvoja Sun&Sea elitnog turizma, umjesto da se turistički autoriteti baziraju na konceptu Sun&Sea održivog turizma, ali za to trebaju zaposliti znatno veći broj stručnih turističkih djelatnika koji će masovni koncept pretvoriti u održivi jer turiste treba usmjeravati u pravcu u kojem želimo, a ne prepustiti stihiji da razvija turizam.
Takav turizam postaje uvijek masovni i destruktivni s obrnuto propocionalnim pokazateljima od onih koje smo očekivali, štedeći na vlastitoj radnoj snazi – tako pogrešnom konceptu razvoja održivog turizma.
Budući da ovaj članak piše netko tko dolazi iz Bosne i Hercegovine. Mogu samo moliti Spasitelja da se i kod nas ne dogodi što se dogodilo Hrvatskoj: Bože, sačuvaj nas od elita u turizmu i u životu općenito”, završio je svoju priču turistički stručnjak.
Napišite svoj komentar!