Prije samo dva mjeseca Nebojša Vukanović je s oduševljenjem govorio o "prijatno iznenađujućim" razgovorima u Kupresu, gdje je opozicija iz Republike Srpske sjela za sto s predstavnicima "trojke" i HDZ-a. "Sastanak je prošao mnogo bolje nego što sam očekivao", tvrdio je tada Vukanović, najavljujući i potpisivanje sporazuma do kraja mjeseca. Tada se još pohvalio da je Čović jasno poručio da su SNSD i Milorad Dodik sami sebe eliminisali iz pregovora i da su bivši partneri.
Ubrzo potom organizovao je i sastanak u Trebinju, ali bez prisustva ključnih opozicionih lidera – Nenada Milićevića iz SDS-a i Draška Stanivukovića iz PDP-a, koji su poslali stranačke zamjenike. Već tada se naslućivalo da unutar opozicionog bloka ne postoji čvrsta saglasnost, što je oslabilo i političku poziciju samog Vukanovića.
Mediji su u međuvremenu spekulisali da bi upravo Vukanović mogao biti kandidat za ministra bezbjednosti BiH, na što je on reagovao karakteristično samouvjereno: „Ako Vukan bude ministar sigurnosti, kuku vama.“
Međutim, HDZ-ov lider Dragan Čović ubrzo je prekinuo euforiju, poručivši da nije ozbiljno putem medija slati poruke o kadrovskim rješenjima i najavljivati sporazume koji nisu ni blizu potpisivanja. Nenad Milićević iz SDS-a dodatno je ohlađivao atmosferu izjavom da u ovom trenutku "nije pametno pričati o ministarskim foteljama"
Situacija se dodatno zakomplikovala kada je Čović jasno poručio da opozicija RS još nije dorasla za ozbiljno partnerstvo: „Kada opozicija RS dobije kvalitet i mogućnost da donosi zakone kroz Vijeće ministara i Parlament, oni nam mogu biti partneri. Sjedili smo sa njima, ali vrlo brzo shvatili da to ne ide kako smo se dogovarali.“
Ova izjava očigledno je bila kap koja je prelila čašu za Vukanovića. Reagovao je burno – najavio je izlazak iz pregovora, poručio da opozicija ima platformu za smjenu Borjane Krišto i Marinka Čavare, te da se više ne želi sastajati s HDZ-om. Uputio je i žestoke optužbe Čoviću, prozivajući ga da "igra dvostruku igru" i da "održava SNSD na vlasti, blokirajući napredak BiH".
Tako je, od oduševljenja u Kupresu i ambicija ka ministarskoj fotelji, Vukanović za nepuna dva mjeseca stigao do javnog raskida i verbalnog obračuna s ključnim političkim akterima u Federaciji. U međuvremenu su izostali rezultati, ali ne i glasne izjave.
Da li je riječ o političkom neiskustvu, pogrešnim procjenama ili preambicioznim očekivanjima – ostaje da se vidi. Jasno je jedino da se "ministarski put" Nebojše Vukanovića pretvorio u nepregledan politički lavirint iz kojeg trenutno nema izlaza.
Napišite svoj komentar!