Karma ili slučajnost? Vukanovićev sudar sa sopstvenim riječima

Nebojša Vukanović, dugogodišnji opozicioni političar i samoproglašeni borac protiv korupcije i kriminala, godinama je neumorno koristio javni prostor da bez mnogo zadrške komentariše, sudi i osuđuje druge. Kada bi nekome bilo zapaljeno vozilo, nije čekao rezultate istrage – odmah bi insinuirao da je riječ o obračunima mafije, sumnjivim poslovima i kriminalnom miljeu.

Ljude je često snimao bez dozvole, objavljivao njihove fotografije i video snimke, prijetio da će ih “razotkriti”, vrijeđao i ismijavao putem bloga i društvenih mreža. Pritom je redovno zaobilazio osnovna pravila pristojne ljudske i političke komunikacije, predstavljajući sebe kao jedinog poštenog i pravednog, a sve druge kao korumpirane, nesposobne ili opasne.

Ali vremena se mijenjaju – sada se slične situacije dešavaju njemu.

Na vlastitoj koži osjetio je negodovanje običnih građana zbog svojih nedosljednih postupaka – nedavno i kroz otvoren verbalni napad u Istočnom Sarajevu, kada ga je jedan prolaznik javno vrijeđao, optuživao da obmanjuje narod i prozivao za licemjerje. Umjesto aplauza, dočekali su ga zvižduci. Kulminacija je uslijedila paljevinom njegovog automobila – onoga što je ranije tumačio kao dokaz tuđe krivice, a sada predstavlja kao akt političkog progona.

Retorika se preko noći mijenja. Nema više govora o mafijaškim obračunima – sada je u pitanju napad režima, “tiha represija” i obračun sa slobodnim glasom.

Paradoks je očigledan: ono što je drugima bio dokaz krivice, za njega postaje potvrda nevinosti. I tu dolazimo do ključnog pitanja – da li su oni koje je ranije bezdušno ismijavao, etiketirao i kojima je sudio bez dokaza, bili manje vrijedni? Ili je tek sada, kad se sve to obrušilo na njega, spoznao ozbiljnost situacija koje je godinama trivijalizovao?

Ako ništa drugo, ovaj slučaj može poslužiti kao lekcija o važnosti političke dosljednosti, ali i kao podsjetnik da se riječi izgovorene u žaru borbe mogu vratiti – kao bumerang. Niko nije iznad osnovnih pravila pristojnosti, ni oni koji tvrde da se bore za pravdu.