Najveći zagađivači vazduha u Bosni i Hercegovini dolaze iz energetskog sektora – konkretno: RiTE Ugljevik, RiTE Gacko, EFT Stanari i Rafinerija Brod. Emisije sumpor-dioksida iz ovih postrojenja višestruko su prelazile zakonske limite, ali uprkos tome – vlasti ih godinama nisu sankcionisale.
Iako zakoni u BiH predviđaju novčane kazne od desetina hiljada maraka za prekoračenje emisija ili kršenje uslova iz ekoloških dozvola, njihova primjena u praksi je ograničena. Kazne su rijetke, simbolične i često bez stvarnog efekta – čime se obesmišljava uloga ekoloških dozvola i inspekcija.
A šta zapravo kažu nadležni?
Prema podacima Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS, iako ekološke dozvole predviđaju mjere za smanjenje emisija, naknade za zagađenje se ne plaćaju. Razlog je jednostavan – Zakon o zaštiti vazduha ne propisuje obavezu plaćanja naknade za emisije iz stacionarnih izvora. Tako se postavlja ključno pitanje – ako se naknade ne naplaćuju, čemu onda služe svi ti podaci, izvještaji i kontrole?
U Inspektoratu RS potvrđuju da ekološki inspektori kontrolišu postrojenja, ali napominju da vrsta i učestalost mjerenja zavise od onoga što stoji u dozvoli. Drugim riječima – ako je dozvola „labava“, i kontrola će biti takva.
Mjerenja obavljaju ovlaštene laboratorije, ali često se dešava da zagađivači ne sprovode sve obavezne mjere – posebno ne redovan monitoring. U 2022. godini izvršeno je oko 730 kontrola, od kojih je u 250 slučajeva utvrđeno kršenje propisa. Ukupne kazne? Oko 68.000 KM – suma koja je zanemarljiva u poređenju sa profitom zagađivača i štetom po zdravlje građana.
Slična situacija je i u Federaciji BiH, gdje su predviđene kazne od 10.000 do čak 200.000 KM za pravna lica koja ignorišu obaveze iz ekoloških dozvola. Ipak, i tamo se rijetko izriču kazne koje bi zaista mogle da obeshrabre zagađivače.
Gdje je rješenje?
Mreža Aarhus centara u BiH pokrenula je dvije inicijative – za ratifikaciju PRTR protokola i uspostavu jedinstvenog sistema izvještavanja o zagađenju. Cilj? Više transparentnosti, manje zagađenja.
„Podaci o zagađivačima moraju biti dostupni javnosti – to je temelj odgovornosti“, poručuje prof. Samir Lemeš.
BiH je potpisnica Aarhuske konvencije, ali PRTR protokol još čeka na ratifikaciju – iako je ključan za borbu protiv zagađenja i pristup EU fondovima.
O važnosti ovih inicijativa svjedoče i nalazi istraživanja koje je BUKA radila 2023. godine, pokušavajući da dođe do odgovora nadležnih: ko prati zagađenje vazduha, koje se materije prate, da li zagađivači plaćaju naknade?
Prema Zakonu o zaštiti životne sredine, Republički hidrometeorološki zavod RS vodi Registar ispuštanja i prenosa zagađujućih materija. Najčešće ispuštane materije su: ugljen-monoksid (CO), ugljen-dioksid (CO₂), azotni oksidi (NOx), sumporni oksidi (SOx) i čvrste čestice (PM10). Ti podaci su javno dostupni u godišnjim izvještajima Zavoda, koji se dostavljaju nadležnim institucijama – ali, kako praksa pokazuje, bez puno konkretnih posljedica.
Umjesto zaključka
Zagađenje vazduha je ozbiljan i višeslojan problem, koji neće nestati sam od sebe. Ako se podaci ne ažuriraju, ako se ne naplaćuju naknade, ako se kontrole ne sprovode dosljedno – gubi se smisao čitavog sistema.
Rješenje mora biti strateško i dugoročno: zamjena uglja plinom, uz subvencionisanje plina za domaćinstva, prelazak saobraćaja na plin ili električnu energiju, izgradnja obilaznica, termička izolacija zgrada koja može smanjiti potrošnju energenata i do 40%.
Jer zagađeni vazduh ne bira – svi ga udišemo.
Napišite svoj komentar!