Godinama sam radila u Švajcarskoj i sticajem nekih okolnosti nedavno sam morala da se vratim u zemlju. Trudila sam se da tamo ostvarim neke svoje snove koje nisam mogla ovdje.


I tada su mi mnogi govorili, od prijatelja do članova porodice, da ne odgađam brak i osnivanje porodice, ali nisam se puno obazirala na to. Stalno sam sebi, a i njima, govorila kako ima vremena za to. Međutim, godine su prolazile. Danas imam već 35 godina i još nisam udata, niti imam djece. Naknadna pamet mi sada ne pomaže. Uskoro bi trebalo da stupim u brak, ali bojim se da sam zakasnila, da se neću moći ostvariti kao majka.

Životna je ovo priča M. D. iz Banjaluke. Njenu sudbinu dijele mnogi mladi ljudi sa prostora Srpske. Njihove priče razlikuju se samo u finesama. Zbog svega toga ovi prostori postaju sve prazniji. Stoga je pitanje nataliteta postalo pitanje opstanka, jer nema države bez porodice, a ni porodice bez države.

Marfijev zakon

Srpska se već decenijama suočava sa negativnim demografskim trendovima. Prema procjenama stručnjaka, ukoliko oni ne budu zaustavljeni, Srpska bi u narednih 50 godina mogla ostati bez četvrtine trenutne populacije, s tim da u ove sumorne prognoze nisu ukalkulisane i projekcije iseljavanja stanovništva koje čine čak 80 odsto demografske slike. Ističu kako je neophodno donijeti niz, prije svega, sistemskih mjera kako bi se povećalo rađanje djece, ali i smanjio sve veći odlazak mladih ljudi u inostranstvo. Na sve ovo upozorava se i u nedavno objavljenoj studiji simboličnog naziva “Koliko djece treba Republici Srpskoj”, a koju je objavio demograf i profesor na Pedagoškom fakultetu Univerziteta u Istočnom Sarajevu Stevo Pašalić.

U njoj se upozorava da je Srpska suočena sa dubokom demografskom krizom. U prevodu, procesi i trendovi u kretanju i razvoju stanovništva duboko su poremećeni, i to do te mjere da ugrožavaju ne samo populacioni već i društveno-ekonomski razvoj zemlje. Da stvari ne idu u dobrom pravcu, pa ni onom koji bi obezbijedio da budemo na nuli, odnosno na nivou proste reprodukcije, najbolje ilustruje podatak da je u Srpskoj u posljednjih nešto manje od 30 godina rođeno 271.877 djece, a u istom periodu broj umrlih bio je veći za skoro 70.000. Dovoljno je navesti da je u Srpskoj 1999. rođeno 14.500 beba, da bi taj broj prošle godine bio smanjen na 9.161, odnosno za 37 odsto. Inače, u svim opštinama je tokom prošle godine registrovan negativan prirodni priraštaj, a u onim manjim čak nije rođena nijedna beba.



Sve ovo se odrazilo i na starosnu strukturu stanovništva. Indikativno je da je broj mladih u ukupnoj populaciji tokom prošle godine iznosio 151.530, znatno manje nego onih koji su svrstani u grupu “60 plus “ - 235.972.

Dakle, osim straha od smanjivanja broja stanovnika, prisutna je i strepnja od povećanja procenta stanovništva koje nije radno aktivno, što vodi daljem pogoršavanju ekonomske situacije.

Kako se dalje navodi u ovom dokumentu, posebno su bile problematične godine nakon 2000, kada je u većini seoskih, a ubrzo i gradskih naselja zabilježeno negativno prirodno kretanje stanovništva. Kako jedna loša stvar nikada ne ide sama, po onom Marfijevom zakonu, došlo je i do toga da je broj žena koje sada rađaju za oko trećinu manji od generacija njihovih majki, a iz godine u godinu se smanjuje i broj žena u takozvanom fertilnom periodu (15-49), što znači da u nekoj bliskoj budućnosti neće imati ni ko da rađa djecu u dovoljnom broju. Inače, stopa ukupnog fertiliteta na svjetskom nivou iznosi 2,5, dok je ona u Srpskoj tek 1,3. Zbog ovog deficita i biološka reprodukcija se konstantno smanjuje. Osim toga, više nego problematičan postao je i trend iseljavanja mladih ljudi, a što opet, samo po sebi, dodatno pogoršava ionako lošu demografsku sliku, ali i perspektivu, jer ljudi koji odlaze sa sobom odnose i svoj bioreprodukcioni potencijal. Zbog svega toga BiH, odnosno Srpska, svrstane su među najkritičnije evropske zemlje.

Tempo efekat

Prema riječima autora ove studije, prošla godina pokazala je najveću demografsku dubiozu, jer je Srpska zabilježila negativni prirodni priraštaj od minus 6,5 promila, daleko više od neke teorijski kritične granice od 4,61 promil. Zemlje sa tom stopom, kako je objašnjeno, ulaze u tzv. “demografski slom”, jer se ti trendovi teško zaustavljaju. Naravno, tu je i sve prisutnija tendencija odgađanja rađanja - “tempo efekat”, koji takođe ne pruža osnov za optimističniji stav u pogledu eventualnog povećanja niske stope nataliteta.

- Na ovim našim prostorima je sve manje mlade populacije, a samim tim i manji broj žena u fertilnom periodu. Nasuprot tome, imamo sve veći broj starijih. Nama, prije svega, nedostaju prvorođena djeca, gotovo 50 odsto u ovim okvirima proste reprodukcije. Veliki problem je i odgađanje sklapanja brakova, pa se sve češće to čini poslije 30. kada partneri nemaju više tu plodnost. Kada se podvuče crta, može se reći da tek svaka peta žena može roditi, što nije nimalo povoljna okolnost. A da bi se nešto promijenilo, odnosno obezbijedila bar prosta reprodukcija, trebalo bi da se rađa bar 2,1 dijete po ženi u fertilnom periodu. Drugim riječima, godišnje bi trebalo da se rađa bar 7.000 beba više nego sad, što je nedostatak od oko 44 odsto. Najveći udio u ovom manjku imaju prvorođena i trećerođena djeca - kaže Pašalić objašnjavajući kako se ovdje ne radi o tome da ljudi ne žele imati djecu, zapravo, dosadašnje ankete su pokazale kako su ljudi generalno izrazili želju da imaju bar dva potomka.

Podsticanje nataliteta u Srpskoj se trenutno ostvaruje kroz besplatne programe vantjelesne oplodnje za sve parove koji imaju problema sa začećem. Tu je i dječji dodatak za drugorođeno, trećerođeno i četvrtorođeno dijete, koji je uslovljen imovinskim cenzusom, isplata jednokratnih novčanih pomoći prilikom rođenja trećeg i četvrtog djeteta, te materinski dodatak koji se dodjeljuje nezaposlenoj majci do godinu dana starosti djeteta. Pored toga, Vlada Srpske subvencioniše i kamatne stope za stambene kredite mladim bračnim parovima, a nedavno je donesena odluka i da se svakom diplomiranom inženjeru poljoprivrede koji ima imanje na selu i želi da ostane tu obezbijedi 40.000 maraka za početni posao. Prema zvaničnim podacima, vlasti su za ovu pronatalitetnu politiku od 2016. do kraja 2020. godine potrošile 940 miliona maraka. Podaci, međutim, govore da to nije bilo dovoljno da se zaustave negativni demografski trendovi.

Mađarski model

Nedavno je Udruženje porodica sa četvoro i više djece “Četiri plus” predložilo da bude donesen “zakon o majci”, prema kojem bi sve majke za svako rođeno dijete imale mjesečni dodatak u visini minimalne plate, a to pravo bi ostvarivale, bez obzira na to da li su zaposlene ili ne, dok im djeca ne napune 18 godina. Potpredsjednik udruženja i idejni kreator ovog zakona Dejan Todorović smatra kako bi na ovaj način sveobuhvatno bio riješen problem nataliteta u Srpskoj.

- Predložili smo da se formira materinski dodatak, fond za majku i porez za majku. Fond za majku bio bi klasičan fond, dok bi porez za majku imao nekoliko izvora, među kojima tri najveća, kojima bi se opteretili zaposleni, firme i vlasnici kapitala. Na ovaj način čitavo društvo podnijelo bi teret i punilo fond, iz kojeg bi potom sva djeca dobijala dodatak do svoje 18. godine - kaže Todorović.

Šta je od svega navedenog i realno izvodljivo, a što bi možda moglo popraviti “krvnu sliku” Republike Srpske? Pašalić kaže da su sva dosadašnja istraživanja, ali i iskustva, pokazala da pronatalitetne mjere koje su bazirane isključivo na novčanim davanjima, dugoročno gledano, ne donose veće efekte.

Kao primjer je naveo Njemačku, Austriju i Švajcarsku koje se, bez obzira na velike finansijske podsticaje za porodice i djecu, još ne mogu pohvaliti boljim rezultatima.

U posljednje vrijeme često se govori i o mađarskom modelu. U ovoj zemlji je moto “jedan stanovnik otišao, jedan stanovnik se rodio”. Najpopularnija mjera za podršku porodici su subvencionisani krediti koje država daje mladim parovima. Tako svaka žena starosti 18 - 40 godina, koja je u prvom braku i zaposlena najmanje tri godine, ima pravo na beskamatni kredit u iznosu od 31.243 evra. Po rođenju prvog djeteta isplata kredita se obustavlja na tri godine. Nakon rođenja drugog djeteta otpisuje se 30 odsto duga i obustavlja plaćanje na dodatne tri godine, a u slučaju rođenja trećeg djeteta otpisuje se cjelokupan iznos. Porodice sa dvoje i troje djece imaju pravo i na grant u iznosu od 31.243, odnosno 46.865 evra za potrebe rješavanja stambenog pitanja. Pored toga, mađarska vlada oduzima 3.124 evra od hipoteke mladim bračnim parovima nakon rođenja drugog djeteta, odnosno 12.497 evra po rođenju trećeg djeteta. Ako parovi imaju više od troje djece, za svako naredno dijete hipoteka se smanjuje za dodatna 3.124 evra. Ova opcija odnosi se na subvencionisane kredite sa niskom stopom koji su takođe dostupni, pored prethodno definisanih beskamatnih kredita. Takođe, žene koje su rodile najmanje četvoro djece doživotno su oslobođene plaćanja poreza na dohodak kada su u pitanju prihodi od rada. Ovo poresko izuzeće odnosi se kako na majke sa maloljetnom djecom, tako i na majke čija su djeca stekla punoljetstvo. Porodice sa troje i više djece mogu da se prijave i za bespovratni kredit u iznosu od 7.810 evra namijenjen za kupovinu novog automobila sa sedam sjedišta. Ovaj kredit ne bi trebalo da prelazi 50 odsto ukupne cijene vozila. I na kraju, bake i deke koji su još aktivni na tržištu rada imaju pravo na dohodak za brigu o djeci, ali im je ostavljena i mogućnost da, ukoliko su još u radnom odnosu, uzmu plaćeno odsustvo za čuvanje unučića.

Pacijenti i lijekovi

Kada je u pitanju mađarski model, Pašalić kaže da ga je potrebno dobro analizirati, ali i da u zavisnosti od “pacijenta” i njegovog zdravstvenog stanja treba da se određuje i adekvatna terapija, a Srpska je u ovom slučaju daleko teži bolesnik od Mađarske. Prema njegovom mišljenju, ni odluka Srbije da stimuliše rađanje prvog i trećeg djeteta iznosom od 5.000 evra neće dati veće rezultate, jer, kako je pojasnio, niko neće roditi dijete zbog novca, već zato što se osjeća dobro i živi u državi i sistemu na koji može da se osloni.

- Ovi bonusi obično nisu efikasni, jer finansijski podsticaji sami po sebi dugoročno ne vode znatno višem fertilitetu. Efekat može biti tek kratkoročan. Da bi se popravila demografska slika, kao prvo potrebno je zaustaviti odlazak mladih ljudi. To se može uraditi podizanjem ekonomije, jer ona obezbjeđuje radna mjesta i stalan izvor prihoda. Naravno, ne treba zaboraviti i na ekonomsku emancipaciju žena. I to su dvije najbitnije stavke. Pored toga, neophodno je i finansijski obezbijediti pristup smještaju, naročito za mlade bračne parove, što mi donekle i činimo. Trebalo bi naći i načina da se u stoodstotnom iznosu subvencioniše boravak djece u vrtićima, ali i uvedu fleksibilniji radni aranžmani, da radno vrijeme bude klizno, prilagođeno roditeljstvu. Kada sve ove elemente uspostavimo, onda se donosi finansijska politika. Ako ljudi, posebno mladi, imaju pristup kvalitetnom obrazovanju i zdravstvenoj zaštiti, ako imaju stabilan posao i obezbijeđene uslove za podizanje djece, sigurno je da će manje emigrirati. Zemlje koje su fokusirane na ove stvari uspijevaju napredovati i ostati konkurentne, čak i u kontekstu niskog fertiliteta - poručio je Pašalić.

Najbolji primjer takve politike cjelokupnog društvenog pristupa demografskoj problematici najvidljiviji je, ističe, u pojedinim skandinavskim zemljama, ali i u Francuskoj, gdje se aktivno radi na zadržavanju stanovništva u seoskim područjima. Kao dobre primjere Pašalić je izdvojio i Izrael, ali i Irsku, gdje bogatstvo iseljenih stavljaju u funkciju razvoja matične zemlje. Irska vlada nije pozvala svoje iseljenike da se vrate, nego je investicije iseljenih oslobodila poreza na dobit na određeni vremenski period. Kada su one počele, krenuo je i povratak ljudi, zapošljavanje i veće rađanje djece.

Region

Najviše starih osoba na području zapadnog Balkana ima Republika Hrvatska. Radi se o njih 21 odsto. Srbija je na drugom mjestu, Crna Gora na četvrtom, Sjeverna Makedonija na petom. Ostale zemlje u regiji u većini slučajeva bilježile su pozitivan prirodni priraštaj, isključujući 2020. godinu. Kosovo na nivou regije zapadnog Balkana prethodnih godina ubjedljivo bilježi najbolje rezultate u oblasti demografije i nataliteta. Kosovo je prethodnih godina konstantno bilježilo pozitivan prirodni priraštaj, odnosno imalo je mnogo više živorođenih nego umrlih.