„Ljubičasti dan“ ili „Purple day“ je dan pružanja podrške osobama sa epilepsijom, a obilježava se od 26. marta. na svim kontinentima i u više od stotinu zemalja svijeta. Ovaj dan proglašen je najuticajnijim međunarodnim danom u svrhu podizanja nivoa svijesti o epilepsiji.


Tim povodom su članovi Udruženja oboljelih od epilepsije RS danas na Trgu Krajine sa svojim prodicama nosili uljubičasto i ukazali na potrebu prihvatanja soba sa epilepsijom u našem društvu.

– S obzirom da je Udruženje oboljelih od epilepsije Republike Srpske tek osnovano, naša je želja da na samom početku rada obilježimo „Ljubičasti dan“, međunarodni dan podrške oboljelima od epilepsije u Banjaluci i pružimo podršku osobama sa epilepsijom, tako što ćemo se obratiti javnosti putem medija, informisati građane putem letaka, te pozvati relevantne učesnike poput predstavnika Vlade Republike Srpske, zdravstvenih ustanova, neurologa, psihijatara i psihologa da nam se pridruže i iskažu solidarnost sa osobama koje boluju od epilepsije, kao i njihovim porodicama i prijateljima – poručili su iz ovog udruženja.


“Ljubičasti dan“ je osnovan 2008. godine inicijativom djevojčice Megan Kasidi, njenih roditelja i Udruženja za epilepsiju iz Kanade.


Epilepsija je jedna od najučestalijih bolesti odnosno poremećaja u neurologiji, koja predstavlja povremeni i najčešće kratkotrajni poremećaj funkcije kore mozga.


Ova izrazito teška i široko rasprostranjena bolest uključuje bilo koje stanje kod kojeg postoje ponavljane epizode napada, tokom kojih može doći do djelimičnog ili potpunog gubitka svijesti, neuobičajenih pokreta vilice, ukočenosti i poremećaja govora, grčenja mišića, kao i do gubitka osjećaja, autoimunih funkcija, raspoloženja i mentalnih funkcija.


u svijetu od epilepsije boluje oko 50 miliona ljudi. Prema podacima Instituta za javno zdravstvo Republike Srpske u Republici Srpskoj je oko 6 000 oboljelih od epilepsije, što je veoma značajan broj pacijenata koji se svakodnevno susreću sa strahovima, stigmom i raznim svakodnevnim problemima.


Epilepsija se može negativno odraziti na društveno i psihološko blagostanje. Te posljedice mogu obuhvatiti društvenu izolaciju, stigmatizaciju ili invaliditet. To može dovesti do nižeg obrazovnog uspjeha i lošijeg ishoda prilikom zapošljavanja. Teškoće u učenju su češće kod osoba sa ovim stanjem, a naročito među djecom sa epilepsijom.


Stigma vezana za epilepsiju može uticati i na porodice oboljelih. Određeni poremećaji se dešavaju češće kod ljudi sa epilepsijom, djelimično u zavisnosti od prisutnog epileptičnog sindroma. Oni uključuju: depresiju, anksiozne poremećaje i migrene. Poremećaj nedostatka pažnje sa hiperaktivnošću pogađa tri do pet puta više djecu sa epilepsijom nego djecu u opštoj populaciji. PHPH i epilepsija ostavljaju značajne posljedice na dječije ponašanje, učenje i društveni razvoj.


Takođe, epilepsija je češća kod osoba sa autizmom. Psihosocijalna podrška je neophodna oboljelim od epilepsije kao i njihovim porodicama od postavljanja dijagnoze, te tokom života (vrtić,škola, posao). Informacije o epilepsiji, kako za oboljelog i njegovu porodicu, veoma su bitne i za okruženje u kojem se oboljeli od epilepsije nalazi, jer upravo nedostatak informisanosti za posljedicu ima stigmatizaciju.


IzvorSrpskaCafe.