Javno likovanje nad svakim problemom Republike Srpske i srpskog naroda u Bosni i Hercegovini već odavno je postalo svakodnevica poslanika Liste za pravdu i red u Narodnoj skupštini RS, Nebojše Vukanovića.
Uvijek prvi kada treba kritikovati, ali nikada prisutan kada treba ponuditi konkretna rješenja. Umjesto odgovornog političkog djelovanja, Vukanović bira populizam, cinizam i destruktivnu retoriku, koja često prelazi granicu političkog ukusa i odgovornosti.
Takav pristup posebno se ogleda u njegovom odnosu prema infrastrukturnim i strateškim projektima Republike Srpske. Za projekat zatvorenog bazena u Trebinju govorio je da se nikada neće završiti, nazivajući ga „Skadrom na Trebišnjici“ iako je riječ o infrastrukturnom i sportskom objektu od velikog značaja, koji predstavlja jedinstven projekat ne samo za Trebinje i Hercegovinu, već i za šire okruženje. Sličan stav ima i prema projektu HE Dabar, koji je trenutno u realizaciji, otvoreno ga ismijava, nazivajući ga jednim u nizu kriminalnih poduhvata kroz koje je, kako tvrdi, iz države izvučeno i opljačkano desetine miliona maraka.
Ni projekat hidroelektrane Buk-Bijela nije ostao pošteđen njegovih kritika, nazvao ga je „jalovim projektom“, iako je poznato da je njegova realizacija zaustavljena upravo u Sarajevu, gdje se, paradoksalno, prepliću interesi političkog Sarajeva i Vukanovićevog političkog djelovanja.
Na sličan način ismijavao je i projekat izgradnje aerodroma u Trebinju, nazivajući ga „Vučićevom i Dodikovom izmišljotinom“ i „nebulozom za uhljebljenje“, iako se radi o projektu od strateškog značaja za cijelu regiju. Nazvao ga je „novom predstavom za obmanu masa“, ne iznoseći nijedan konkretan argument, osim političkog inata.
U svojim nastupima Vukanović ne propušta priliku da likuje nad svakom opstrukcijom tih projekata, ne skrivajući zadovoljstvo što oni ne mogu biti realizovani. Time, svjesno ili nesvjesno, igra ulogu korisnog instrumenta politike Sarajeva, koja nastoji obesmisliti i zakočiti razvojne projekte u Republici Srpskoj.
Ono što dodatno zabrinjava jeste i njegov odnos prema hrvatskom narodu u BiH. Vukanović se otvoreno protivi izbornom zakonu koji bi Hrvatima omogućio fer političko predstavljanje, te problematizuje njihovo prisustvo u institucijama BiH, sugerišući da „malobrojni narod“ ne treba imati pravo učešća u vlasti.
Takva retorika ne samo da narušava principe konstitutivnosti, već dodatno podgrijava međunacionalne tenzije, koje mogu imati ozbiljne posljedice što su pokazali i nedavni incidenti u Dubrovniku. Njegova retorika osim što pravi probleme u BiH, očito da pravi problem građanima Trebinja koji rade u Dubrovniku, jer izaziva međunarodne tenzije nakon kojih imamo demolirane automobile i slične incidente. Umjesto saradnje i uvažavanja, Vukanović gura narod u dublje podjele, gdje dominira buka, a ne dijalog.
Njegovo djelovanje je u suprotnosti s Dejtonskim sporazumom, sa osnovama na kojima BiH funkcioniše. Umjesto da bude predstavnik naroda i zagovornik stabilnosti, Vukanović bira ulogu razarača političkog tkiva društva.
U vremenu kada su Republici Srpskoj potrebni odgovorni, stabilni i konstruktivni političari, ovakvo ponašanje nije samo neodgovorno, ono je opasno.
Napišite svoj komentar!