Paljenje automobila Nebojše Vukanovića ispred njegove porodične kuće u Trebinju izazvalo je brojne reakcije i postavilo nova pitanja o stanju bezbjednosti u Republici Srpskoj.
Dok vlast i opozicija jednoglasno osuđuju ovaj čin i pozivaju na hitnu istragu, ne može se ignorisati licemjerje koje prati reakcije samog Vukanovića.
Naime, kada su u prošlosti u Trebinju i širom Republike Srpske gorjeli automobili političara, privrednika i građana, Vukanović je bez oklijevanja donosio svoje sudove i optuživao druge. Uvijek je imao „sigurne izvore“, tvrdnje o kriminalnim obračunima, političkim igrama ili zloupotrebama koje su, po njegovom mišenju, bile uzrok tih napada. Nikada tada nije pokazao empatiju prema žrtvama niti dao prostora sumnji da bi možda u pitanju mogli biti napadi na slobodu govora ili političke osvete.
Sada, kada je njegov automobil izgorio, priča se mijenja. Odmah je usmjerio prst ka vlastima Republike Srpske, ne ostavljajući ni trunku sumnje da se iza napada krije politička poruka usmjerena protiv njega. Odjednom su isti oni argumenti koje je ranije koristio da diskredituje druge sada postali nevažeći.
Nema sumnje da je paljenje bilo čijeg automobila čin koji zaslužuje svaku osudu, posebno kada su u pitanju političari i javne ličnosti. Ali postavlja se pitanje – zašto Vukanović sada traži empatiju, kada je drugima nije pružao? Njegova supruga i majka su morale proći kroz šok i stres, ali zar se nije zapitao koliko je sličnih noći proveo neko drugi u strahu, dok je on s lakoćom etiketirao i omalovažavao njihovu bol i strah?
Policijska uprava Trebinje vodi istragu, a Okružno javno tužilaštvo je obaviješteno o slučaju. Nadležni organi treba da obave svoj posao nepristrasno, otkriju istinu i kazne odgovorne.
No, bez obzira na ishod istrage, jedno ostaje jasno – kada se stvari dešavaju drugima, Vukanović ih tumači na jedan način, ali kada se dese njemu, priča se potpuno mijenja. To je definicija licemjerja, a građani će sami donijeti sud o tome.
Napišite svoj komentar!