Iako je gatački kraj poznat je po stočarstvu i autohtonoj pasmini goveda, priča porodice Lučić iz sela Miholjače je posebna.Već pola vijeka, bez prekida, uzgajaju bikove koji pet decenija osvajaju nagrade ne na regionalnoj stočnoj izložbi.

Plemota, Volota i Cvijan miljenici su cijele porodice Lučić. Najstarijem će uskoro dvije godine, srednjem je nepuna godina, a trećem tek šest mjeseci. U ovoj porodici uzgoj bikova je tradicija. Sve je počelo od Milenkovog djeda, nastavio je njegov otac a naslijedio naš sagovornik, Milenko Lučić.

„Moj otac je imao najbolje bikove u cijelom kraju. Volio je to. Imili smo uvijek desetak krava i uvijek dva bika, mlađeg i starijeg. Ja sam ih kao mali čuvao, rano sam ostao bez majke pa sam morao da pomažem ocu u domaćinstvu. Tada se i rodila ljubav prema bikovima koja je godinama postajala sve veća“, objašnjava Milenko.

Bikovi uvijek nagrađivani

A da su bikovi porodice Lučić s pravom nosili, a i sada nose, epitet najboljih u gatačkom kraju, svjedoči kontinutet priznanja koja su stizala na adresu ovog domaćinstva. Redovno su nagrade sa regionalne stočne izložbe završavale u Miholjačama.

„Stočna izložba u Gacku je prvi put održana 1963. godine, tada su stigle i prve nagrade i mislim da nijedna nije prošla, a da naš bik nije osvojio bar neku nagradu. Izostajale su samo onih godina kad se ni izložba nije održavala, tokom rata. Osvajali smo nagrade i za bikove, i za krave, i za junad“, priča Milenko.

Svoje riječi potkrepljuje fotografijama, crno-bijelim i u boji, očigledno iz različitih vremenskih perioda. Porodične uspomene svjedoče o uspjesima bikova porodice Lučić. Prolazile su stočne izložbe i godine, a tajna uzgoja dobrih grla uvijek bila ista.

„Važno je da grlo rođenjem ima dobre karakteristike određene pasmine. Važno ga je i dobro hraniti. Ja praktikujem da moji bikovi u isto vrijeme dobijaju hranu, tri puta dnevno. Izvodim ih iz štale po sat, ili dva, da im noge budu zdrave. Za izložbu se grlo ne može pripremiti za mjesec dana, priprema se cijelu godinu“, kaže naš sagovornik.

Gatačko sivo goveče – autohtona pasmina

Gatački kraj je poznat po autohtonoj pasmini, gatačkom sivom govečetu, koje se na ovom području počelo uzgajati za vrijeme austougarske uprave Bosnom i Hercegovinom.

„Kad su Austrijanci vidjeli Gatačko polje, prostrano, lijepo i plodno, odlučili su da od njega naprave poljoprivredni kraj. Tada su napravili i jezero Klinje i kanale za navodnjavanje. Osnovali su i zemljoradničku zadrugu i uvezli bikove koje su ukrstili sa našom bušom, i tako je nastalo gatačko goveče koje najbolje odgovara ovom kraju“, priča naš sagovornik.

Ova pasmina zadržala se sve do danas u Gacku, Hercegovini, a dobrim dijelom i u susjednoj Crnoj Gori. Ipak, broj domaćinstava na čijem imanju se mogu naći bikovi mnogo je manji nego ranije. Poljoprivredne mašine su odavno zamijenile bikove u poslovima na njivi, a vještačko osjemenjavanje je sve zastupljenije.

„Prije su se bikovi uzgajali da bi se na selima radilo sa njima. Služili su za oranje, vuču… Kasnije su se za obavljanje tih poslova koristili konji, a onda su zavladale poljoprivredne mašine“, priča Milenko.

Ranije je bilo mnogo teže baviti se stočarstvom

Bikove naš sagovornik prodaje kad napune dvije i po, do tri godine. Tada već stasaju mlađi. Porodica Lučić nikad nije imala problema sa ovim životinjama jer nisu, kažu, agresivni. Izgone ih iz štale bez pruta.

Osim bikova, Lučići uzgajaju i deset krava.

Milenko je zaposlen u Rudniku i termoelektrani Gacko. Kad je on na poslu, supruga Mira brine o domaćinstvu, tu su i djeca, Miloš i Marija, da pomognu. Mlijeko prodaju mljekari iz susjedne opštine. Sve kad se sabere, naš domaćin kaže da je danas mnogo lakše baviti se stočarstvom nego ranije.

„Ko voli stočarstvo, ovo dođe kao neki hobi. Više je riječ o obavezi nego o nekom velikom radu. Krave se moraju musti i hraniti, mada je sada sve unaprijeđeno, postoje muzilice, kanali za izđubravanje, tu su i pojilice. Sve je olakšano“, iskren je Milenko.

Miholjače – jedno od rijetkih sela koje ne ostaje bez stanovnika

Selo Miholjače je smješteno nadomak Gacka i uvijek je važilo za jedno od najpovoljnijih za bavljenje poljoprivredom u ovoj opštini. S jedne strane je prostrano polje, s druge, visoravan Ponikve sa oranicama. Poljoprivredne mašine, kaže naš sagovornik, mogu doći na svaku njivu. Milenko je vlasnik velikog imanja, sto dunuma dobre i plodne zemlje. Ima i sve poljoprivredne mašine, neophodne za njeno obrađivanje.

„Imamo dovoljno hrane za stoku što se tiče sijena, žita nešto i kupim, iako sijemo žito i djetelinu lucerku. Pomalo kupimo i koncentrata radi kvaliteta mlijeka“, objašnjava ovaj vrijedni Gačanin.

Trenutno selo Miholjače broji oko 80 kuća i jedno je od rijetkih sela gdje se broj stanovnika ne mijenja zadnjih nekoliko decenija. Razlog je vjerovatno blizina grada ali i povoljni uslovi koji omogućavaju bavljenje poljoprivredom.

Marija Manojlović/Agroklub