Nakon teksta portala Trebinje Danas o javnim istupima profesorice Marije Tasić i njenim tvrdnjama o mogućim uticajima solarnih elektrana, Tasić je odgovorila opširnim komentarom i zatražila uklanjanje izraza „profesorica za sve“.
Njen odgovor smatramo korisnim, jer je u njemu nekoliko stvari sada veoma jasno precizirano.
Tasić navodi da nije tvrdila da su solarne elektrane izazvale zagađenje vode, da na konkretnoj lokaciji nije utvrđena opasna izloženost elektromagnetnim poljima i da nije tvrdila da pravilno projektovana elektrana ugrožava ljude i životnu sredinu.
Upravo zbog toga ostaje naše osnovno pitanje:
Ako te opasnosti nisu utvrđene, zašto se upravo takvi hipotetički scenariji toliko ističu u javnoj raspravi o solarnim elektranama?
Mogućnost nije isto što i dokazana opasnost
Tražiti dokumentaciju konkretnog projekta potpuno je legitimno. Investitor treba da ima potrebne dozvole, poštuje propise i omogući kontrolu.
Ali postoji velika razlika između rečenice „ovo treba provjeriti“ i stvaranja slike da postoji ozbiljna opasnost po vodu, zemljište ili zdravlje ljudi.
Ako je voda zagađena – treba utvrditi uzrok.
Ako postoji sumnja na elektromagnetna polja – treba ih izmjeriti.
Ako se tvrdi da je zemljište degradirano – treba pokazati analizu.
Bez toga govorimo o mogućnostima, a ne o utvrđenim posljedicama solarnih elektrana.
Tasić sada i sama kaže da zagađenje vode nije povezala sa radovima kao dokazanom činjenicom i da opasna izloženost elektromagnetnim poljima nije utvrđena.
To je upravo razlika na kojoj insistiramo.
Kamion, bager i prosuto gorivo nisu problem specifičan za solar
Argumenti da građevinska mehanizacija može sabiti zemljište ili da tokom gradnje može doći do prosipanja goriva takođe zahtijevaju kontekst.
Naravno da može.
Ali kamioni i bageri koriste se prilikom gradnje puta, kuće, hotela, fabrike ili vodovoda.
Mogućnost da bager prospe dizel nije dokaz da fotonaponska elektrana zagađuje podzemne vode.
To je rizik građevinskih radova koji se kontroliše pravilima izvođenja, a ne karakteristika solarne energije.
Agrivoltaika pokazuje da panel ne znači automatski uništeno zemljište
Tasić odgovara da postojanje agrivoltaike ne dokazuje da je konkretan projekat agrivoltački.
To je tačno, ali to nismo ni tvrdili.
Agrivoltaiku smo naveli kao dokaz da postavljanje panela samo po sebi ne znači uništavanje poljoprivrednog zemljišta. U svijetu postoje sistemi u kojima se na istoj površini proizvode električna energija i hrana ili napasa stoka.
Da li je određena parcela dobra lokacija za elektranu jeste legitimno pitanje prostornog planiranja.
Ali to nije dokaz da fotonaponska tehnologija sama po sebi uništava zemljište.
Reciklaža – najveći talas starih panela još nije ni stigao
Slično je sa reciklažom.
Masovna ekspanzija solarne energije relativno je nova, dok paneli mogu raditi 30 godina i duže. Zato ogromna većina panela postavljenih tokom velikog rasta solarne energetike još uvijek proizvodi struju.
Istovremeno, najveći dio mase tipičnog panela čine staklo i aluminijum, uz druge materijale koji se mogu izdvajati, dok se tehnologije reciklaže dalje razvijaju.
Pitanje ko će za nekoliko decenija demontirati konkretnu elektranu i platiti taj posao jeste legitimno regulatorno pitanje. Ali ono nije dokaz da reciklaža ne postoji ili da će solarni paneli postati nerješiv ekološki problem.
I vrijedi se zapitati: ako je problem panel čije materijale nakon nekoliko decenija možemo velikim dijelom ponovo koristiti, šta je onda ugalj koji jednom sagorimo i više ga nikada ne možemo reciklirati?
A šta ćemo za nekoliko decenija?
Protivnici novih energetskih projekata moraju odgovoriti i na pitanje koje se mnogo rjeđe postavlja:
Odakle ćemo proizvoditi električnu energiju za 20, 30 ili 50 godina?
Ugalj nije neograničen. Postojeći rudnici i termoelektrane neće raditi vječno.
Možemo biti protiv solara, vjetra, hidroelektrana i svakog novog energetskog objekta. Ali onda moramo građanima objasniti šta je alternativa.
Hoćemo li jednog dana, kada postojeći kapaciteti više ne budu dovoljni, reći da nismo željeli nove elektrane i da sada treba da prihvatimo nestašice i sjedimo u mraku?
Energetski sistem za narednih 30 godina mora se graditi danas.
Zašto nećemo ukloniti „profesorica za sve“
Profesorica Tasić traži da uklonimo izraz „profesorica za sve“, navodeći da predstavlja podrugljivu etiketu.
Ne vidimo razlog da to učinimo.
Nismo osporili njeno zvanje redovnog profesora niti njenu stručnost u hemijsko-inženjerskim naukama. Naprotiv, njene akademske reference smo naveli.
Izraz je urednički i polemički komentar na izuzetno širok spektar oblasti koje se otvaraju kroz njene javne nastupe – od energetike i reciklaže, preko poljoprivrednog zemljišta i podzemnih voda, do elektromagnetnih polja i mogućih zdravstvenih uticaja.
Uostalom, sama Tasić u svom odgovoru navodi:
„Ne predstavljam se kao hidrogeolog, lekar, elektroprojektant ili pravnik.“
Upravo zato smatramo legitimnim da pitamo gdje završava njena neposredna stručna ekspertiza, a gdje počinju oblasti za koje su mjerodavni hidrogeolozi, elektroinženjeri, agronomi, ljekari i drugi stručnjaci.
Tasić ima pravo da smatra da je formulacija podrugljiva.
Medij ima pravo na kritički urednički stav.
Isti standard za investitora i kritičare
Na kraju, standard mora biti jednak za sve.
Investitor mora dokazati da njegov projekat ispunjava propise. Kritičar koji govori o mogućim opasnostima mora jasno razdvojiti ono što je dokazano od onoga što je samo pretpostavka.
Ako nešto nije u redu sa konkretnom elektranom – pokažimo dokument, mjerenje, prekoračenje ili stručnu analizu i tražimo odgovornost.
Ali ako zagađenje vode nije dokazano, opasna elektromagnetna izloženost nije utvrđena, a ostali štetni uticaji tek treba da se ispituju, onda to javnosti treba upravo tako i reći.
Zato poslije odgovora profesorice Tasić naše pitanje nije nestalo. Naprotiv, postalo je još jednostavnije:
Šta je od negativnih uticaja solarnih elektrana o kojima se govori zaista dokazano, a šta je samo mogućnost koju tek treba provjeriti?
Jer nauka mora upozoravati na stvarne rizike.
Ali mogućnost nije dokaz, pretpostavka nije činjenica, a strah nije naučni argument.
Napišite svoj komentar!