Da nam pred očima nije bio kalendar a u rukama jedan od prethodnih brojeva Glasa Trebinja sa datumom od ove godine, sigurno bi pomislili da se nalazimo u nekim pedesetim, šezdesetim godinama prošlog vijeka. U vremenu kada su bile još uvijek žive mobe i zajednička okupljanja mještana kako bi nešto, onako bratski i komšijski, uradili.


Ove nedjelje, tridesetak mještana Mrkonjića, ostalih popovopoljskih sela i Trebinjaca, a među svima njima jedan Srbijanac i jedan Banjalučanin – okupili su se na „mobi“ kako bi betonirali podove u staroj zgradi škole – zgradi koja će u narednom periodu postati parohijski dom i konak.
Ono što je zajedničko je da svi radove obavljaju dobrovoljno, bez naknade.
Predsjednik Crkveno-opštinskog odbora Mrkonjića Rade Bošković kaže da se radovima prišlo uz blagoslov Njegovog preosveštenstva vladike zahumsko-hercegovačkog i primorskog Grigorija, sa velikom radošću i ljubavlju željno iščekujući da objekat bude izgrađen i da krasi ovo sveto mjesto.
„Kako čovjek da ne bude sretan kada vidi da nam pomoć stiže sa svih strana, iz Trebinja i cijele popovske vale. Namjera nam je da ovo ostane mjesto sabornosti, nadahnuća i istinske radosti, kao i odredište na koje će dolaziti svi oni koji u srcu nose živoga Boga“, naglasio je Bošković.
Među radnicima bio je i najstariji Jovo Lučić. On, kako reče, gazi osamdesetu godinu, ne može više da Bog zna kako pomogne, ali kao starog građevinca – njegov savjet itekako vrijedi. „Ova je zgrada kvalitetno urađena još davne 1938. godine, a ovi momci sada odlično rade. Ja nemam zamjerki“, sa osmjehom na licu reče nam Jovo.
„Nekada je u školi i oko škole bujao život. Škola je radila u dvije smjene i Bogu hvala pa se ponovo radi na zgradi. Da nam uljepša Mrkonjiće”, kaže on.
Iz Banjaluke, odnosno Krupe na Vrbasu je, kako nam reče Rade Bošković, možda i najbolji radnik Todor Serdar.
„Ja sam iz lijepe Krajine, a ovdje sam u Trebinju svio gnijezdo, oženio se, dobio djecu… Gradićemo konak i dom do kraja, ako Bog da i izgraditi“, kaže Serdar.
Među radnicima bio je i Miodrag Batinić, odbornik u Skupštini grada, koji je porijeklom iz popovskog sela Čvaljine.


„Moj otac je rodom iz Čvaljine, majka je iz Grmljana. Mislim da je sasvim prirodno i normalno da se lijepo gledamo i pomažemo jednim drugima. Ovaj posao koji radimo je na radost Bogu i mještanima“, kaže Batinić.
Mještani ističu da su u ovaj projekat ušli sa namjerom da ugrade još jedan kamen u temelj duhovnog i biološkog opstanka srpskog naroda.
Radovi su počeli sredinom juna, a očekuje se da će prva ploča biti završena do Božića, dok će radovi na konaku, kako kažu u Crkvenom odboru, potrajati.
Rade Bošković je rekao da ne zna koliko treba sredstava ni koliko je do sada uloženo jer to rade i finansiraju ljudi dobre volje, priložnici, od kojih mnogi ne žele ni ime da im se pominje, a koji su iz svih krajeva svijeta.
On je dodao da u Crkveno-opštinskom odboru imaju obećanja i od Grada Trebinja da će sa određenim sredstvima učestvovati u gradnji parohijskog doma i konaka, odnosno u preuređenju škole, koja je zatvorena 1981. godine i koja, u stanju u kakvom je bila, nije priličila da se nalazi u svečevom rodnom mjestu.
U Mrkonjićima se stalno povećava broj posjetilaca, tako da je urađeno mnogo i na saobraćajnoj infrastrukturi i njihovom uređenju, a na prijedlog mještana urađeno je još pet projekata koji su djelimično realizovani ili treba da budu završeni.
Bošković je naveo da je riječ o restauraciji i okolnom uređenju Crkve Svetog Vasilija, gdje se već rade freske, zatim na restauraciji i okolnom uređenju Crkve Svetog Nikole, gdje je po predanju kršten svetitelj, a pored koje se nalazi mjesto upokojenja majke svetitelja.
„U crkvi je već urađeno 90 odsto radova, ali crkva nikada ne može biti dovoljno uljepšana, jer treba uvijek da izgleda molitveno ljepše“, istakao je Bošković.
Projekat je urađen i za putnu raskrsnicu kroz Mrkonjiće, kao i za vodosnabdijevanje.
Ratomir Mijanović/Radio Trebinje