Na trnovitom putu do Ostroga čuvala ih ikona koju su slučajno našli

DERVENTA - Dervenćani Nenad Đuđanović i Žarko Tominčić uspješno su nakon deset dana i oko 400 prepješačenih kilometara stigli do svog željenog odredišta, do manastira Ostrog.

Ova dvojica prijatelja na hodočašće su krenuli 2. maja ispred Sabornog hrama Uspenja Presvete Bogorodice u Derventi i ostvarili su željeni cilj, poklonili su se moštima svetog Vasilija Ostroškog 12. maja, na dan kada Srpska pravoslavna crkva praznuje ovog velikog svetitelja.

Kako su rekli za "Nezavisne novine", osjećaj koji imaju nakon ostvarenja zacrtane misije i plana je neopisiv, preplavljeni su emocijama i zahvalnošću.

"Kada smo krenuli na put iz Dervente, dogodila se neobična situacija. Na dijelu puta koji se kod nas zove 'Šesti kilometar', Nenad je na putu pronašao ikonicu, zamalo je stao na nju, i kada smo je pogledali, vidjeli smo da je to ikona Svetog Vasilija Ostroškog, koja je sa nama sve ovo vrijeme i dala nam je snage da istrajemo u svom naumu", kazao je Tominčić.

Ova dvojica prijatelja godinama se bave sportom, pa su i pripreme za put ozbiljno shvatili. Vjernici su i često posjećuju manastire, a na nagovor Žarkove djevojke Jelene, odlučili su se da krenu na hodočašće pod Ostrog i da se pomole za zdravlje svojih bližnjih.

"Međutim, nije isto kada se jedan dan pređe više kilometara, pa se onda odmara dan, dva. Hodali smo bez prestanka između 14 i 18 sati dnevno da bismo ostvarili svoj cilj. Prva dva dana puta nas je pratila kiša, zatim je bilo i sunčanog vremena, da bi pred Nikšić počela ponovo da pada kiša. Baš jak pljusak nas je pratio 27 kilometara, ali sve se to na kraju zaboravi kada se dođe do cilja", priča Tominčić.

Manastir Ostrog sastoji se iz Gornjeg i Donjeg manastira, a monasi i hiljade vjerujućeg naroda dočekali su dvojicu prijatelja iz Dervente kod Donjeg manastira, odakle su stazu ka Gornjem manastiru Žarko i Nenad prešli bosi.

"Imali smo rezervisan smještaj pošto su zvali ljudi iz Dervente, kao i otac Ilarion iz manastira Osovica. Svi su bili divni prema nama, pozdravili nas, prihvatili kao braću, što mi i jesmo. Iskreno, ja sam zaplakao, sve se bilo skupilo u meni, emocije su proradile, ali je svaka bol u tom trenutku pod Ostrogom i kod Nenada i kod mene prestala. Nije da sada nešto preuveličavam, to je zaista tako bilo", priča Žarko, dok mu glas drhti s vremena na vrijeme.

Žarko je hodočašće zavjetovao za zdravlje svojih najmilijih, ali i za posebnu osobu u njegovom životu.

"Imam kćerku Zaru koja boluje od dijabetesa već duže vrijeme i ovo hodočašće je najviše zbog nje, ali to nisam nigdje ni pisao, ni nekome govorio, čuvao sam u sebi, pa sad mislim da mogu vama da kažem, nakon što smo se poklonili moštima Čudotvorca i pomolili se Bogu", kazao je Tominčić.

Njegov prijatelj Nenad Đuđanović kaže da je hodočašće ka manastiru Ostrog bila jedna od njegovih dugogodišnjih želja i da je neopisiv doživljaj koji će pamtiti zauvijek.

"Tokom ovog puta imao sam priliku da se oslobodim svakodnevnih briga. Pješačenje od skoro 400 kilometara je izazovno, ali i ispunjeno ljepotom prirode i duhovnim iskustvima. Sigurno je da će ovo iskustvo imati trajan uticaj na moj život i želim svima da zahvalim na podršci", poručio je Đuđanović.