Ovo je zaista zabrinjavajuće, ovo je najveći udar na slobodu medija od završetka rata do danas. To za Srpskainfo kaže Siniša Vukelić, predsjednik Kluba novinara Banjaluka, komentarišući juče utvrđeni nacrt izmjena i dopuna Krivičnog zakonika Republike Srpske u koji je uvedena kleveta kao krivično djelo.
Zatvorskih kazni nema, ali su novčane drakonske.
– Znači, nećemo zatvarati novinare, ali hoćemo medije u kojima rade ti novinari. Dakle, imamo prvi problem zbog toga što je kriminalizovana kleveta, a drugi što su izuzetno visoke novčane kazne. Ako su htjeli samo podići novčane kazne, zašto sve nije ostalo u domenu prekršaja? Očigledno je cilj vlasti da se može pokretati krivični postupak protiv medija, provoditi istraga, plijeniti računari li druga oprema. I ono što zabrinjava je ta arogancija da nije prošlo ni 10 dana nakon privođenja kolege Nikole Morače i oduzimanja telefona. To pokazuje da oni uopšte ne osluškuju glas medija, da ih nije briga – dodaje Vukelić.
Podsjeća da su Klub novinara, Udruženje BH novinari, Vijeće za štampu i onlajn medije i Evropska federacija novinara već prilikom najave kriminalizacije klevete upozorili da je to neprihvatljivo.
– Drugo što je zabrinjavajuće da je ministar Bukejlović slagao medijsku zajednicu rekavši da tek priprema plan rada ministarstva za ovu godinu i da još nisu razmatrali da ovaj zakon bude u planu rada. A, ako bude, da će konsultovati medijsku zajednicu. Ni jedno od toga očigledno nije tačno. Ili je ministar Bukejlović bio iskren, a neko mu je donio tekst i stavio na sto da ga usvoji i obrazlaže – kaže Vukelić.
S druge strane, jedan od najvažnijih argumenata vlasti u Srpskoj jeste činjenica da i unutar EU postoje brojne države u kojima je na sličan način kleveta uvedena kao krivično djelo. Vukelić kaže da to jeste tačno, ali da se to u EU „primjenjuje rjeđe nego što se kod nas primjenjuje smrtna kazna“.
– Pored toga, ako već sa stola EU biraju propise koji uređuju medijsku scenu, onda su trebali uzeti i neke druge propise poput veće transparentosti rada vlasti, podizanja medijske pismenosti, depolitizacije javnih servisa, formiranje državnih fondova za finansiranje istraživačkog i objektivnog novinarstva, zakona o transparentnom vlasništva u medijima i niz drugih zakona koji su potrebniji i hitniji za donošenje od ovoga što su izabrali za sebe – poručuje Vukelić.
Neravnopravni građani
Ukoliko bi kleveta u Republici Srpskoj postala krivično djelo, građani Srpske bili bi u neravnopravnom položaju u odnosu na one koji žive u Federaciji i Distriktu Brčko, jer tamo kleveta nije kriminalizovana. U prevodu, postojala bi nejednaka prava i obaveza u okviru jedne države.
Ovo je samo još jedan u nizu argumenata protiv izmjena Krivičnog zakonika Srpske, koga je juče utvrdila Vlada i uputila Narodnoj skupštini na usvajanje.
– Ko uvrijedi drugoga kazniće se novčanom kaznom od 5.000 do 20.000 KM. Ako je to učinjeno putem štampe, sredstava javnog informisanja, na javnom skupu zbog čega je uvreda postala dostupna većem broju ljudi, kazna je od 10.000 do 50.000 KM – objavio je ministar pravde, Miloš Bukejlović, obrazlažući izmjene u KZ RS u koji su uvedena nova krivična djela protiv časti i ugleda, odnosno krivično djelo uvrede i klevete.
Dakle, nije vraćena zatvorska kazna, koja je postojala u Zakonu o kleveti RS do 2001, ali su novčane kazne višestruko veće. Međutim, bude li KZRS izmijenjen na predloženi način, biće to korak unazad u odnosu na period kada je BiH bila prva zemlja Zapadnog Balkana koja je dekriminalizovala klevetu.
Javnost, a naročito novinarska i pravna zajednica, spremaju adekvatan odgovor, ali i javnu raspravu u kojoj bi bile razjašnjene mnoge stvari: Kolika je odgovornost medija koji prenose uvredu, a kolika onih koji je izgovore? Šta je uvreda, a šta ne? Šta ćemo sa postojećim odredbama u Zakonu o kleveti? Šta ćemo sa gotovo identičnom odredbom u Zakonu o javnom redu i miru RS, koja kaže: Ko grubim vrijeđanjem drugog lica na političkoj, vjerskoj ili nacionalnoj osnovi ili drugim bezobzirnim ponašanjem izazove osjećanje fizičke ugroženosti ili uznemirenosti građana kazniće se novčanom kaznom od 200 KM do 800 KM.
Advokat Aleksandar Jokić kaže da su, sudeći prema onom što je ministar Bukejlović predstavio, ova zakonska rješenja baš ono što je najavio predsjednik Srpske, Milorad Dodik, a čega su se mediji pribojavali.
– Uvođenjem klevete preko medija kao kvalifikovanog oblika krivičnog djela, za koje su propisane drakonske kazne, zapravo se realizuje cenzura i stvaranje straha kod medija koji bi izvjesno mogao dovesti do autocenzure. Način na koji se ovo radi predstavlja vulgarizaciju prava i odsustvo adekvatnog poznavanja propisa. Kako i sami znate, Zakonom o javnom redu i moru već je propisano da su uvrede prekršaji, i to „grubo vrijeđanje“. Pa, ako je grubo vrijeđanje prekršaj, kakvo je onda vrijeđanje potrebno za krivično djelo?! Vidi se da se radilo bez ozbiljnih i širih konsultacija, te da je osnovni cilj ovih izmjena političke prirode – upozorava Jokić.
Kako je sada?
U Zakonu o zaštiti od klevete u RS iz 2001. definisano je da je svako poslovno sposobno lice odgovorno za klevetu ukoliko prouzrokuje štetu ugledu fizičkog ili pravnog lica iznošenjem ili pronošenjem izražavanja nečeg neistinitog, identifikujući to lice trećem licu, ako je to lice prouzrokovalo štetu u svojstvu autora, urednika ili izdavača izražavanja, ili u svojstvu lica koje je na neki drugi način efikasno kontrolisalo sadržaj tog izražavanja, kao i pravno lice koje je objavilo izražavanje. To lice je odgovorno za izazvanu štetu ako je namjerno ili usljed nepažnje iznijelo ili prenijelo izražavanje.
Međutim, kada se izražavanje odnosi na pitanja od političkog ili javnog interesa, ovo lice je odgovorno za izazvanu štetu iznošenjem ili pronošenjem izražavanja ako je to lice znalo da je izražavanje neistinito ili je nepažnjom zanemarilo neistinitost izražavanja. Isti standard odgovornosti primjenjuje se ako je oštećeni bio ili je javni službenik ili je kandidat za funkciju u javnom organu i ako vrši, prema opštem shvatanju javnosti, značajan uticaj na pitanja od političkog ili javnog interesa.
Prema ovom zakonu za klevetu se ne odgovara ako se radi o izražavanju mišljenja ili kada je izražavanje u suštini istinito; ako je lice koje je navodno prouzrokovalo štetu bilo po zakonu obavezno iznositi ili pronositi izražavanje, ili iznositi ili pronositi izražavanje u toku zakonodonosilačkog (zakonodavnog), sudskog ili upravnog postupka i ako je iznošenje ili pronošenje izražavanja bilo razumno.
Direktor Banjalučkog centra za ljudska prava, Dejan Lučka, u analizi ove problematike ističe da međunarodni standardi ljudskih prava stoje na fundamentu koji kaže da kleveta u okviru krivičnog zakona predstavlja ozbiljnu opasnost slobodi izražavanja, najviše zbog samih kazni koje mogu biti izrečene.
U našem sistemu Ustav BiH propisuje da sva lica na teritoriji BiH treba da uživaju pravo na slobodu izražavanja, dok Ustav Republike Srpske jemči svima slobodu javnog izražavanja mišljenja.
– Evropski sud za ljudska prava kontinuirano se u svojoj praksi, kao npr. u slučajevima Mariapori protiv Finske, Mika protiv Grčke ili Ruokanen i drugi protiv Finske, poziva na dokumente Savjeta Evrope, i u skladu sa tim podstiče države članice čiji propisi predviđaju zatvorske kazne za klevetu da ih ukinu bez odlaganja – podsjeća Lučka.
Kako kaže, veliki problem u cjelokupnoj priči oko klevete u okviru Krivičnog zakonika predstavlja i stepen zavisnosti tužilaštva i sudova od politike i političara i širina korupcije koja postoji u njima. Naime, pravosuđe u cijeloj BiH svakodnevno se nosi sa mnoštvom problema koji, u očima javnosti, stvaraju sliku o lošem, neefikasnom i korumpiranom sistemu koji je povezan sa ostatkom rđavog državnog mehanizma.
– U prilog tome govori i istraživanje koje sam sproveo 2019. godine. U njemu je na pitanje „Da li smatrate da je BiH bolja ili gora od država koje su nastale raspadom bivše Jugoslavije kada je u pitanju vladavina prava?” odgovor dalo više stotina ispitanika iz BiH i onih koji su se odselili iz BiH. Da je BiH gora od susjednih zemalja smatralo je 64,44 odsto odsto ispitanika u BiH, a isti stav je imalo i 77,21 odsto onih koji su se odselili iz BiH. Devalviranje osjećaja da se u BiH može dobiti pravedna presuda u bilo kom postupku dovela je do toga da sve manje ljudi smatra da je sudska vlast nezavisna – podsjeća Lučka.
Napišite svoj komentar!