Na dan poslije Male Gospojine, koji je ujedno posljednji dan ljeta, 22. septembra, obilježavaju se Sveti Joakim i Ana. Iako se ovaj dan ne obilježava crvenim slovom u pravoslavnom kalendaru, već crnim podebljanim, ovi svetitelji su veoma poštovani u narodu jer imaju veliku ulogu u stvaranju hrišćanstva – oni su roditelji Presvete Bogorodice. Pobožni i povučeni, Joakim i Ana živjeli su u Nazaretu i često su odlazili u jerusalimski hram, gdje su se molili za potomstvo. Međutim, prema vjerovanju koje je vladalo u to vrijeme, oni koji nisu imali djecu bili su veliki grešnici, zbog čega su ih drugi smatrali nedostojnima. Ipak, oni su i dalje snažno vjerovali u Boga i u mogućnost da im se dogodi čudo, i to dugih 50 godina. Nakon toliko vremena, prvosveštenik u Hramu je uskratio Joakimu pravo da prinese žrtvu Bogu jer „nije stvorio potomstvo za Izrael”. Zbog ovog postupka, Joakim se povukao u pustinju gdje je danima tugovao, sve dok mu se nije ukazao anđeo sa najljepšim vijestima za njega – da će ga Bog blagosloviti djetetom. Isti anđeo prikazao se i Ani, rekavši joj da će se dogoditi rođenje „kćeri preblagoslovene, kojom će se blagosloviti svi narodi na zemlji, i kroz koju će doći spasenje svijetu”.
Kada je Marija rodila Hrista, Joakim i Ana postali su bogooci, tj. bogopraroditelji. Prema legendi, oni su se već po saznanju da će postati roditelji zavjetovali da će svoje dijete posvetiti Hramu, zbog čega je Bogorodica od svoje treće do dvanaeste godine tamo živjela. Nastavili su svoj život u molitvi, tako da je hrišćanski svijet njima posvetio upravo 22. septembar, dan poslije rođenja Presvete Bogorodice. U našoj zemlji, praznik Svetog Joakima i Ane poznat je i kao Jaćimana, Jaćimovdan ili Ćimijana, od narodnih imena Aćim i Ana. Neke srpske porodice slave ga kao zavjetni dan, a druge kao krsnu slavu, koja ujedno najavljuje jesenju „sezonu slava”.
Narodni običaji za praznik Svetog Joakima i Ane
U pojedinim dijelovima Srbije, običaj je da se za ovaj praznik dragim osobama dijele pokloni umotani u crveni papir ili sa određenim crvenim detaljem na sebi. Takođe, na ovaj dan treba darivati nekoga ko ima manje od nas, jer su i Joakim i Ana, iako su bili imućni, samo trećinu svojih prihoda zadržavali za sebe. Ostatak su davali onima kojima je pomoć bila potrebnija, skromno sa smirenjem i bez trunke gordosti, baš kao što i mi treba da činimo, kao da darujemo Hrista, smatrajući onoga koga darujemo – boljim od sebe.
Prema vjerovanjima, 22. septembar treba provesti u krugu porodice, posebno sa roditeljima. Važno je da vlada mir među članovima porodice tokom cijelog dana, kako bi ih pratila sreća cijele naredne godine. Zato i onaj ko nije razgovarao sa svojim najbližima, na ovaj dan treba da se pomiri sa njima.
Napišite svoj komentar!