Tog avgustovskog jutra ustaše su opkolile selo i u zoru je počeo pokolj. Najstarija žrtva imala je 96 godina, a najmlađa je bila beba od svega desetak dana.
- Samo iz šire porodice Milošević, ubijeno je 54 ljudi, iz porodice Mijatović 23, Mihić 20, kao i članovi drugih porodica. Mala koja porodica ima da joj u ovom strašnom zločinu neko nije nastradao - priča Velimir Milošević iz Popovog polja.
Tijela su bacana u plitku jamu podno sela. Ekshumirana su 1956. godine i sahranjena u zajedničku kosturnicu. Ali ni tu nije bilo mira za žrtve.
Selo Čavaš ponovo je spaljeno u ljeto 1992. godine, a tada su pripadnici hrvatskih snaga srušili spomenik stradalnicima.
Svake godine potomci žrtava se okupe na današnji dan. Ove godine u manjem broju, zbog posebnih okolnosti uzrokovanih pandemijom.
- Ovdje sam inače odrasla i provela svoje djetinstvo. Ovo je jedno od najljepših i najpitomijih hercegovačkih sela. Uvijek kada ovdje dođem, uspomene se pomiješaju sa emocijama - navodi Magdalena Krulj, jedna od nekadašnjih žiteljki sela Čavaš.
Srušeni spomenik je nakon rata prenesen u manstir Tvrdoš, i sada je pokrenuta inicijativa da bude vraćen na svoje mjesto.
Mještani su sada raseljeni širom svijeta, pa u opustošenom selu, koje sada pripada federalnoj opštini Ravno, živi svega troje mještana-povratnika.
Nemaju struju, a i put je sve lošiji. Kažu, nekada pitomi Čavaš je sada gotovo izbrisano i od svih pomalo zaboravljeno selo.
Napišite svoj komentar!