Borba vatrogasaca za živote i imanja nema cijenu. U tim trenucima važno je samo spasiti ono što vatra pokušava da uništi. Sopstvene živote ovi ljudi, kada vatrena stihija hara, nemaju.
- Mi se odreknemo svega. Ne možemo sebi priuštiti odlazak na more i opuštanje jer je profesija takva. Vatrogasna jedinica ima mali broj ljudi, a imamo dosta poslova i poziva. Ne plašimo se, naš posao je da uvijek budemo u službi građana i štitimo njihov život i imovinu - kaže Saša Burani iz Teritorijalne vatrogasne jedinice Trebinje.
Opasnost koju nosi ovaj posao nije uticala na hercegovačke vatrogasce nikada i uvijek su, kada vatra zaprijeti, tamo gdje su napotrebniji. Posao im je ispred svega, pa čak i sopstvenog zdravlja.
Sa vatrom su se ovog ljeta borili vatrogasci iz cijele istočne Hercegovine.
Najteže je kada padne dalekovod u selu ili namjerno ljudi izazovu požar, pa vodimo trku s vremenom - kaže Aleksa Vučković, starješina Vatrogasne jedinice Gacko.
Radomir Radmilović, starješina Vatrogasne jedinice Bileća, kaže da je ova sezona najteža u proteklih deset godina.
Međutim, sa vatrom i ostalim nedaćama nekako izađu na kraj, ali sa egzistencijom teško - tako nam rekoše hrabri vatrogasci iz Trebinja. Uslovi u kojima rade, plate koje imaju često su, naglašavaju, nedostojni čovjeka.
- Glavni resursi jedinice su ljudi. Dakle, ne treba posmatrati određenu opremu koju imamo, koja se kupuje po neadekvatnim cijenama - za jedno vozilo bi mogli kupiti dva - i takve stvari nam se stalno dešavaju. Nemamo lične opreme, oko 50 odsto manje smo plaćeni u odnosu na kolege iz Banjaluke. Poznato je koliko imamo požara u sezoni, da imamo mali broj ljudi, da smo loše opremljeni... Trenutno nemamo nijedan mali automobil, samo sa kamionima radimo. Dešava se da nema nafte. Ovo su neke stvari na koje moramo skrenuti pažnju - ističe Srđan Šušić iz Teritorijalne vatrogasne jedinice Trebinje.
Umor na licima ovih ljudi je vidljiv. Više od mjesec dana borili su se sa vatrom. Više od mjesec dana nisu normalno živjeli, a porodice ih gotovo nisu ni viđale. A, kad prođu požari, tu su za sve ostalo. Od saobraćajnih nesreća, pa do različitih pomoći stanovništvu. A, nakon sveg tog posla, kada plata stigne za osnovnu egzistenciju dovoljno nemaju.
- Mi obično kad idemo na godišnji odmor, ne pričamo gdje ćemo porodicu da vodimo, već o tome šta ćemo raditi jer svi radimo neke dodatne poslove - dodaje Šušić.
Prekovremeni, noćni sati, rizici, nesebično zalaganje na poslu, ugrožavanje sopstvenih života smatraju mogli bi da budu bolje i drugačije vrednovani.
Samo ovog ljeta hercegovački vatrogasci vodili su bitku sa vatrom na deset hiljada hektara. Van svega ostalog što je u opisu njihovog posla.
Napišite svoj komentar!