Ne želeći da se moje poslovično ćutanje o dnevnopolitičkim temama pogrešno protumači kao odobravanje, kao i iz pastirske odgovornosti prema sveštenstvu i vjernom narodu povjerene mi Eparhije, a povodom javnog nastupa gospodina Nebojše Vukanovića, narodnog poslanika, na političkoj tribini u Nevesinju, dužan sam, svoje savjesti i istine radi, da iznesem nekoliko činjenica i zapažanja. Neposredan povod ovog oglašavanja ali i njegovo vrijeme je odredio, dakle, konkretan istup, koji, po mom mišljenju, zahtijeva trenutni odgovor i pojašnjenje
Na pomenutoj tribini, od strane gospodina Vukanovića, primjećeno je da su jedino UDB-a i komunisti pravili spregu između politike i Crkve. To ipak nije spriječilo gospodina Vukanovića da, pored nebrojenih društveno-političkih tema kojima je mogao da se bavi u predizbornom periodu, upravo i sam pribjegne pravljenju pomenute sprege. Tako je, u ne baš pristojnom maniru, dao svoj sud o dvojici sveštenika i po ko zna koji put ponudio svoju verziju prepričanih događaja koja, pritom, ne odgovara istini.
Tok izlaganja gospodina Vukanovića, iako ne baš jasno artikulisan, sugeriše da je upravo on vrhovni crkveni autoritet koji razrješava, smjenjuje, protjeruje i premješta episkope i sveštenike na teritoriji Hercegovine. Iako bi ove činjenice trebalo da budu poznate i gospodinu Vukanoviću, kao deklarisanom vjerniku naše Crkve, istine radi, moram da podsjetim da je vladika Grigorije izabran na novu episkopsku katedru na osnovu jednoglasne odluke Svetog Arhijerejskog Sabora Srpske Pravoslavne Crkve. Razlog za to je bio što je, kao iskusan episkop, trebalo da pomogne u rješavanju brojnih problema u tadašnjoj Eparhiji frankfurtskoj, kako je medijima i objasnio blaženopočivši patrijarh Irinej.
Neznanje gospodina Vukanovića o načinu na koji Arhijerejski Sabor donosi svoje odluke ne bi trebalo da nas iznenadi, ako imamo u vidu da ono očigledno nije ništa manje ni u pogledu funkcionisanja pravnog sistema naše države. On tako maliciozno tvrdi da je prinudna naplata njegovih ličnih dugova, domen poslova vladike Grigorija. Svima je, međutim, poznato da prinudnu naplatu može da vrši jedino sud i sudski izvršni organ, uz pravosnažnu presudu u skladu sa zakonom, koja je u datom slučaju donesena.
Ovom prilikom ističem da sam, u vrijeme episkopovanja vladike Grigorija kao klirik Eparhije zahumsko-hercegovačke, neposredno svjedočio o njegovom neumornom trudu i istinskom duhovnom, ekonomskom i kulturnom preobražaju Hercegovine, kojem je dao nemjerljiv i neizbrisiv doprinos. Od navodne lične moćnosti i silnosti koju gospodin Vukanović pominje, ostavio nam je u amanet da Hercegovina zaista može biti silna i snažna, kako svojom prirodom, tako i ljudskim potencijalom, a naročito onda kada se ljudi slože i žive u zajednici, smirenju pred Bogom, i ljubavi jednih prema drugima. Da ne napominjem, ono što je svima poznato i lako provjerljivo – sve što je vladika Grigorije privrjedio i čemu je doprinio za vrijeme svoga episkopskog službovanja, ostalo je Hercegovini i ovoj eparhiji.
Sabor naše Crkve postavio je moju malenkost 2018. godine na tron episkopa hercegovačkih i predao mi pravo upravljanja i odlučivanja, u koje spada i postavljanje i razrešenje sveštenika. Otuda smatram skandaloznim da gospodin Vukanović otvoreno prijeti jednom svešteniku smjenom i progonom, podrazumijevajući da valjda sam raspolaže episkopskim prerogativima. Pritom, za jednog deklarisanog vjernika i javnog poslenika, netačno, neprecizno i neodgovorno, interpretirajući događaj koji je povod njegove navodne sablazni.
Naime, sveštenik o kome je riječ, po porijeklu jedan od mještana sela Gornja Ivica kod Ljubinja, dakle, slobodan građanin, je zajedno sa svojim komšijama učestvovao u inicijativi da se uredi seoski put, da bi po sprovođenju te inicijative, opet ni po čemu se izdvajajući od drugih mještana, učestvovao u svečanom ručku, na kojem je bio gost i predstavnik institucije, koja je obećala uređenje lokalne infrastrukture.
Meni kao episkopu nisu potrebne nikakave pohvale niti sudovi političkih stranaka, pogotovo ne oni izneseni na predizbornim tribinama i u svrhu ubiranja lične dnevnopolitičke koristi. Ako ću se čime hvaliti, hvaliću se svojim slabostima (1Kor. 12, 5), a jedna od njih je i da, nažalost, mnogo zaostajem za mojim prethodnicima Atanasijem i Grigorijem i po revnosti i po darovima koji služe za izgrađivanje Crkve.
Kritikovati episkopa kao najodgovornijeg za Crkveni život ove eparhije je legitimno, ali zato molim sve, pa i gospodina Vukanovića, da sve eventualne kritike budu upućene meni, a ne mom prethodniku, koji već više godina snosi odgovornost za sasvim drugo područje na kome se prostire naša pomjesna Crkva.
Podstaknut prvenstveno brigom o bližnjima i svjedočenjem za istinu, a pokušavajući da stavim tačku na jedan posve nekorektan ali i nepotreban politički istup, ne svrstavajući se ni uz jednu političku opciju, pozivam vjerne ljude područne Eparhije, da se u ove dane ničim ne smućuju i da ne dozvole da političke razmirice budu iznad jevanđeljskih principa poštovanja i brige o bližnjima, bez obzira na istovjetnost ili različitost njihovih političkih stavova kao slobodnih građana.
Nadam se da će vremenom naša politička kultura biti na višem nivou i da više neće biti potrebe da se na dnevno-političke teme oglašavam ili dajem bilo kakve izjave, što sam i do sada nastojao da ne činim.
Episkop zahumsko-hercegovački Dimitrije
Napišite svoj komentar!