Smilje je višegodišnja zeljasta biljka, popularna prvenstveno zbog ljekovitog svojstva, ali i prijatnog mirisa. U Hercegovini, njenom prirodnom staništu, od nekadašnjeg cvijeta kojeg bi naši preci eventualno pomirisali ili koristili za djevojačko ime, do kulture bez koje se danas ne može zamisliti farmaceutska industrija, svijest o značaju smilja, sazrela je unazad nekoliko godina.


U Trebinju se već duže vrijeme smilje sadi i prerađuje, a koristi se prvenstveno za dobijanje eteričnog ulja, visoko cijenjenog u Evropi i Americi. Uzgajivači kažu da smilje nije pretjerano zahtjevno za uzgoj i održavanje, a prerađivači, da je za litru eteričnog ulja potrebno od 500 do 700 kg smilja. Reklo bi se problema nema. Međutim, prema trenutnom stanju stvari, izgleda da nije sve tako idealno.
Naime, kako je sve više Trebinjaca, ali i naših komšija u istočnoj i zapadnoj Hercegovini, koji su masovno počeli ili se preorijentisali na uzgoj smilja, te situaciju kada se polemiše oko prezasićenog tržišta i problema sa otkupnom cijenom, izgleda da nešto “ne štima”.
Odlučili smo da istražimo da li, i ako ga ima, o kakvom problemu je zaista riječ sa ovom kulturom u Trebinju.

Prema mišljenju Veselina Dutine direktora Agrarnog fonda Grada Trebinja, usljed velike potrebe za sirovinom na tržištu i potražnjom za eteričnim uljem od smilja, u Hercegovini je, prije dvije godine, došlo do naglog uzgoja ove kulture. Zbog toga je, kako objašnjava, nastala ekspanzija smiljem u Trebinju.
„Ljudi su tako vidjeli šansu da zarade i veliki broj njih počeo je sa uzgojem, zbog čega se prošle godine i pojavio problem otkupa. Smilja je bilo previše, sva sirovina stigla je u relativno kratkom periodu na berbu, a nije bilo dovoljno destilerija koje su mogle da prime toliku količinu na obradu i destilaciju. Dakle, došlo je do jedne lančane reakcije, posebno 2015. godine, koja je, u tom smislu, bila prelomna. Kako stvari stoje, i ove godine u Trebinju ćemo imati veliki broj zasada. Nadamo se samo da neće doći do zagušenja kada prispije sirovina, jer u Trebinju sada imamo četiri destilerije, od kojih je jedna nova, dok ih je u istočnoj i zapadnoj Hercegovini trenutno petnaestak“, naglašava Dutina, podsjećajući da je slična situacija sa otkupom smilja u cijeloj Hercegovini.
On ističe da se procjenjuje, da je trenutno pod zasadima smilja u Trebinju, između 13 i 15 hektara.
„Moram da naglasim, da su to grubi podaci, s obzirom da imamo mnogo neprijavljenih površina. Nadam se da ćemo preciznije podatke imati iduće godine, nakon donošenja novog Pravilnika o podsticajima, na kojem trenutno radi Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede RS, a u kojem su predviđeni i podsticaji za uzgoj i preradu ljekovitog bilja“, ističe Dutina.
On napominje da „Agrarni fond“, još uvijek nema ni tačne podatke koliko je smilja otkupljeno prošle godine.
„Podatke ne možemo ni dati, jer, kao što sam rekao, dosta je neprijavljenih površina uopšte, a i dio sirovine vožen je na otkup u Ljubinje i zapadnu Hercegovinu. Upravo kroz Pravilnik o podsticajima planiramo da radimo identifikaciju poljoprivrednih površina pod smiljem. Ideja je da ostvarimo saradnju i sa trebinjskim destilerijama, kako bismo ubuduće, dobijali podatke koje su to površine i količine za kojima oni imaju potrebu, a sve u cilju, da ljude ne guramo u posao sa smiljem, ako će biti problema sa otkupom“, pojašnjava Dutina.
Prema njegovim riječima, otkupna cijena smilja prošle godine kretala se oko tri marke. Kada je riječ o cijeni otkupa po sedam maraka, pominjanoj u javnosti prošle sezone, Dutina kaže da je ona zaista bila, ali se zadržala veoma kratko.
„Ta cijena bukvalno je trajala pet dana i to u trenutku kada je bila velika potražnja, a smilja nije bilo na tržištu. To je bilo nekad u avgustu 2015. godine. U javnosti se dalje proširilo da je cijena otkupa sa sedam, pala na tri marke, što nije istina. Cijena jeste pala, ali sa četiri-četiri i po marke na tri. Dakle, dezinformacija je da je standardna cijena otkupa stalno bila sedam maraka. Čak se ni cijena od četiri marke nije dugo zadržala. Trajala je krajem 2015. i početkom 2016. godine, kada je u Trebinju bilo malo površina pod smiljem. Skoro čitavu prošlu sezonu otkupna cijena iznosila je tri marke, što je po meni potpuno dobra cijena“, naglašava Dutina.
On napominje da za ovogodišnju sezonu cijena otkupa još nije formirana, ali da se spekuliše sa cijenom od oko dvije i po marke, te da otkupnu cijenu vlasnici destilerija, odnosno otkupljivači, najčešće ne govore do momenta otkupa.
„Ako cijena otkupa i bude, kako se polemiše, dvije i po marke, mislim da ni to nije loša cijena, s obzirom da su posađene ogromne površine smilja u cijeloj Hercegovini. Smatram da to i nije neki pad cijene, kada znamo koliko je površina pod ovom biljnom kulturom“.
Zbog ovakve situacije, gdje na jednoj strani imamo pretrpano tržište, a na drugoj slabu potražnju, samim tim i probleme sa otkupom, Dutina apeluje na sve poljoprivredne proizvođače, posebno smiljare, da proizvodnju baziraju na cijeni koju mogu postići za otkup.
„To znači da ne kalkulišu sa podsticajima! Oni mogu da budu, ali i ne moraju. Dovoljno je da jedan od navedenih uslova ne ispune, i eto problema. Zato je važno kada pokreću bilo kakvu proizvodnju, da je planiraju na zdrav način, odnosno samo onoliko koliko ih košta. Znači da vode računa koliki im je ulog u proizvodnju i po kojoj cijeni to mogu da prodaju, a podsticaj ako dođe, dobro je došao. Dosta naših poljoprivrednika u posao ukalkuliše i podsticaj koji je njima potreban, a ne onaj realan koji mogu da dobiju. I tu nastaju problemi“, upozorava Dutina.
S obzirom da, kako naglašava, ni Ministarstvo ni Agrarni fond ne mogu zaštititi proizvođače smilja, njegov savjet uzgajivačima je da formiraju udruženje, kako bi lakše prevazišli probleme sa kojima su se do sada susretali.
„Mi nismo nadležni da propisujemo cijene u destilerijama. To su privatne firme i imaju pravo da formiraju cijene kako hoće. Kada bi se smiljari udružili lakše bi mogli da reaguju prema destilerijama i pregovaraju“, zaključuje Veselin Dutina.
Tragom ovih informacija, raspitali smo se i po pojedinim trebinjskim destilerijama, kako bismo odgonetnuli u čemu je zaista problem. Dobili smo različite odgovore. Dok jedni savjetuju da treba nastaviti sa uzgojem smilja, drugi su mišljenja da sa ovom biljnom kulturom nije pametno počinjati niti proširivati zasade.

Nada Marić, agronom i direktor destilerije “Elmar” Trebinje, koja smilje otkupljuje sa oko desetak hektara plantaža iz okoline Trebinja i Berkovića, mišljenja je da tržište nije prezasićeno smiljem, nego da je zbog velikog broja onih koji se bave uzgojem, nastala trenutna pometnja.
„Treba proći par godina da se sve slegne, ljudi opamete i shvate kako da se ponašaju prema zasadima smilja. Usljed ovog haosa, neko će vjerovatno i odustati. Kakva će biti godina od nas ne zavisi, mi cijenu otkupa od tri marke držimo od početka prošle godine, mada je već na kraju sezone počela da pada. Pad cijene zabilježen je i u zapadnoj Hercegovini, gdje su ljudi posadili više nego u Trebinju. Moj savjet je da oni koji su radili nastave sa uzgojem, a oni koji žele da počnu, prvo se posavjetuju sa nekom destilerijom, kako bi znali šta ih očekuje. Mi imamo tridesetak kooperanata kojima smo dali sadnice, pratili njihov rad i od kojih imamo obavezu da otkupimo svo smilje i ispoštujemo ih, što ćemo uraditi i ove godine“, ističe Marićeva i kaže da smatra kako je i prošlogodišnja cijena od tri marke nerealna, te da je sve do jedne marke normalna cijena.

S druge strane, Dragan Anđelić direktor preduzeća “Anđelić” i jedan od najvećih proizvođača smilja u Trebinju, smatra da na tržištu vlada hiperprodukcija ovom kulturom, te da sa sadnjom više ne treba počinjati.
„Takođe, onima koji zasade smilja već imaju, savjetujem da ih više ne proširuju. Tržište je prebukirano, a problem nije samo u Trebinju i Hercegovini. Gotovo identična situacija je i u Hrvatskoj, gdje su se ljudi zaletjeli i zasadili smilje. Ja sam mnogima rekao da su zakasnili i da im smilje ne mogu otkupiti. Moje mišljenje je da ljudi trebaju razmišljati o uzgoju neke nove kulture. Na ovakvu situaciju i ranije sam upozoravao, ali izgleda da me niko nije shvatio ozbiljno“, naglašava Anđelić.
On kaže da se na plantaži na kojoj je posađeno smilje, bez problema može saditi nešto drugo, te da ovu kulturu ni od koga nije htio i neće da otkupi ako ne zna njeno porijeklo.
Svoju stranu priče imaju i uzgajivači.

Draganu Lončaru, koji živi u Petrovom Polju, ovo je treće proljeće kako se bavi uzgojem smilja. Kada je počinjao, ističe, nije se vodio time da će se od plantaže obogatiti, ali su mu očekivanja bila bolja u odnosu na današnjicu.
„Mislim na finansijsku stranu posla. Zasadio sam oko četiri i po dunuma smilja. Iskreno, da mogu nazad, ovim ne bih nikada počeo da se bavim. Sad, šta je tu je, kada kreneš u neke stvari više nema kolebanja. Najgore bi bilo da ovo prekinem i počnem da sadim nešto drugo, i ja i svi ostali. A gdje sam onda prispio?“.
Kako kaže, živi od poljoprivrede i uzgoja smilja, jer nije zaposlen. Tvrdi da je svako proljeće drugačije, samim tim i rod, ali i prodaja ove kulture.
„Da znam šta je konkretan problem sa smiljem ja bih ga riješio. Još uvijek može da se proda, pa i to je nešto, makar za utjehu. Mi smo sitni proizvođači, a u čijim rukama je cijela mašinerija to neko drugi zna. Ja nemam uslove da širim zasade, a ne mogu ni nazad. Smilje bi trebalo brati šest do sedam godina da bismo znali isplati li se ili ne. Sad, po kojoj cijeni ćemo ga prodati, preostaje nam svima da čekamo. Treba se nadati dobrom“.
Smiljem se već treću godinu bavi i Danica Marić, koja je do sada na svom imanju, takođe u Petrovom Polju, posadila tri dunuma. Sa njene tačke gledišta, ne samo da se sadnja ove biljke isplati, već planira da ove godine i proširuje zasad.
„Sjeme sam dobila od destilerije Elmar, već smo ga posijali, niklo je, i sad nam preostaje samo da ga posadimo. Ja sam prezadovoljna! Sve što imam prodam, a po meni, ni otkupna cijena nije loša.“ Dutina: Agrarni fond za razvoj poljoprivrede
„Mi smo veliki poljoprivredni kraj i imamo mnogo neiskorištenih površina zemljišta koje, u cilju razvoja i unapređenja poljoprivredne proizvodnje, planiramo da stavimo u funkciju. Cilj nam je da, osim prema vinogradarstvu i vinarstvu, proizvodnju usmjerimo i na neke nove grane poljoprivrede, poput uzgoja i prerade ljekovitog bilja, posebno smilja. Za razvoj poljoprivrede u 2017. godini, planirano je 200 hiljada maraka, izdvojenih iz budžeta Grada Trebinja. Dok su podsticaji stvar Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede RS, dotle je naš zadatak pružanje novčane pomoći za razvoj poljoprivrede u Trebinju“.
Poštovati savjete o načinu uzgoja i održavanja
„Ne pridržavajući se uputstava da se smilje ne smije đubriti i prskati ljudi sami sebi prave dodatne probleme. Napominjem da se prisutnost vještačkog đubriva vidi na analizama! Stranci koji takvo smilje otkupljuju vraćaju robu. Iz tog razloga naši kooperanti ova pravila ne smiju da prekrše“, upozorava Nada Marić.
Trebinjsko smilje kao lijek
Smilje pripada kulturi roda Helichrysum iz porodice Asteraceae, koja obuhvata preko šesto različitih vrsta rasprostranjenih širom svijeta. Na našim prostorima najznačajnije su dvije vrste, vječni cvijet ili pješčano smilje i primorsko smilje. Smilje se bere u junu i julu, sa malim prekidima može i do Nove godine i nije mu potrebna pretjerana zaštita. Najveća potražnja za smiljem je u Francuskoj, gdje se ono iz Trebinja najčešće i isporučuje. Takođe, traženo je i u Švajcarskoj i Njemačkoj. Strano smilje bolje je za kozmetiku, dok se naše najviše koristi za aromaterapiju, liječenje mirisom. Stručnjaci tvrde da je hercegovačko smilje kvalitetnije i od onog koje se uzgaja u Provansi.
Mitovi i legende o smilju
Prema Homerovom epu, grčki junak Odisej doživio je brodolom i ostao zarobljen na ostrvu. Kada se konačno vratio na feničku obalu, upoznao je božanstvenu Nausikaju, lijepu kraljevu kćerku. Tajna njene ljepote bila je u izuzetnom ulju od cvijeta koji nikad ne vene. Prema mitovima, i grčki bog Apolon je na ulazu u Delfe nosio tijaru od posebnog cvijeta, kojom je želio da podsjeti svijet na svoju besmrtnost. Iako su ovo samo legende, poznato je da postoji cvijeće koje ne vene, čak ni kada se ubere. Riječ je o smilju, latinski Helichrysum italicum, našoj domaćoj biljci koja prevladava u mediteranskim krajevima, posebno na sunčanim kamenjarima. Raste do visine od 60 centimetara, ima uske listiće i žute cvjetove. Tradicionalno se upotrebljava kao pomoć kod astme, migrene, jetrenih tegoba i kožnih oboljenja. Ono po čemu je smilje najpoznatije je njegovo snažno dejstvo protiv starenja kože, kao i široka primjena u aromaterapiji.
Maja Begenišić/Glas Trebinja