U Hercegovini, čini se, kao nigdje na svijetu, jesen ima svoj miris, boju i zvuk. To je doba kada se iz svakog dvorišta širi miris pečenih paprika, kad ringle rade bez prestanka, a tegle šarenih zimnica čekaju svoje mjesto na policama.
Domaćice, kao i nekad, pripremaju zimnicu s posebnom pažnjom kisjeli se kupus, reže se karfiol za turšiju, miješa ajvar dok se polako hladi večernji vazduh. „Bez dobre zimnice nema ni prave zime“, reći će svaka domaćica, dok pored šporeta sipa gusti džem od šljiva u staklene tegle, jer ni jedno jutro ne bi bilo isto bez mirisa domaćeg džema i toplog hljeba.
I domaćini imaju svoj ritual pečenje rakije. Kazani se pale već od ranog jutra a uz kazan nikad ne manjka priče i smijeha. Peče se loza, probaju prve kapi, i svako vjeruje da je njegova „najbolja“.
U šupama se slažu drva za ogrev, jer se zima u Hercegovini dočekuje spremno sa toplinom doma, mirisom dimnjaka i zalihama koje podsjećaju na trud i zajedništvo.
Kada kroz hercegovačka sela zamiriše ajvar i loza, zna se da je jesen stigla bogata, iskrena i puna života. I svaka tegla, svaka kap rakije, svaka cjepanica drva pričaju priču o jednom narodu koji zna da čuva svoje.
Napišite svoj komentar!