sat kula (1).jpg

Ko jednom stane na visoravan Nevesinja, osjetiće tišinu koja nije prazna, već ispunjena istorijom, ponosom i tvrdoglavom ljubavlju prema ognjištu. Ovo je kraj gdje vjetar nosi miris borbe, ali i sela u kojem se još čuva domaća slava, a ljudi gledaju nebo da im kaže kakva će biti godina.

Nevesinje je visoko, prostrano, surovo i lijepo krajolik u kojem se čovjek mora naviknuti na vjetar, snijeg i kamen, ali i na tišinu koja umiruje. Njegovi ljudi su tvrdoglavi, od riječi, jednostavni, ali ponosni. Nema tu mnogo buke, ali ima puno dubine u pogledu, u govoru, u načinu kako se pozdravljaju, kako sjede za trpezom, kako pamte svoje pretke.

U tom duhu, Nevesinje ovih dana živi uspomenu na 150 godina od Nevesinjske puške ustanka koji nije samo događaj iz prošlosti, već simbol svega što ovaj narod jeste. Ovdje se sloboda nikada nije podrazumijevala za nju se uvijek moralo boriti. I to Nevesinjci znaju možda bolje nego iko drugi.

Kažu da Nevesinjac ne voli mnogo da se mijenja. Drži do svog, do starog, do onog što je naslijedio. Možda ponekad izgleda kao da je tvrd, ali to je samo oklop jer ovdje se srca ne nose na dlanu, već duboko u grudima. Gost će uvijek biti dobrodošao, poslužen kao najrođeniji.

Zato i nije čudo što se prvi ozbiljni otpor Osmanskoj vlasti krajem 19. vijeka zapalio baš ovdje iz ovog naroda, iz ove kamene zemlje. Nevesinjska puška, kako su je kasnije nazvali, odjeknula je 1875. godine ne samo po Hercegovini, već širom tadašnje Evrope.

To nije bila samo buna to je bio krik naroda koji više nije htio da šuti, da trpi, da se saginje. Bio je to vapaj za slobodom, ali i jasan pokazatelj kakva se snaga krije u ovim ljudima kada osjete da je dostojanstvo ugroženo.

Danas, 150 godina kasnije, Nevesinje se sjeća. Ne kroz spektakl, već kroz sjećanje, kroz pjesmu, kroz okupljanje potomaka i pogleda prema nebu. Jer ovdje, istorija nije nešto što se pamti iz knjiga ona se nosi u svakodnevici, u govoru, u stavu, u pričama koje još uvijek žive uz ognjište.

Srcem kroz Hercegovinu ide dalje. Pratite nas i naredne subote kada donosimo novu priču iz srca kamena, duše i naroda koji ne zaboravlja svoje.