Smješteno između Trebinja, Stoca i Berkovića, Ljubinje na prvi pogled izgleda kao mirno hercegovačko mjesto, ali iza te tišine krije se bogata priča o vrijednim ljudima, zdravom životu i tradiciji koja prkosi vremenu.
Ovdje poljoprivreda nije samo zanimanje, već način života. Od 1.500 poljoprivrednih parcela, obrađuje se njih čak 1.490 – rijetkost u današnjem vremenu. Ljubinje je i pravi pčelarski raj: ima dvostruko više košnica nego stanovnika. Kažu da se u košnicama svake godine izlije na hiljade kilograma meda, a u ponudi su i marinade od domaćeg bijelog luka, ljekovite trave i proizvodi od duvana. Sve to svjedoči da je Hercegovina i dalje zemlja iz koje zdravlje izvire iz prirode.
Posebnu vrijednost Ljubinja čini sakralno nasljeđe. Crkva Rođenja Presvete Bogorodice, sagrađena 1867. godine, stoji na temeljima mnogo starijih bogomolja. Ispod današnje crkve otkriveni su ostaci hramova iz IV i XIV vijeka, zajedno sa rimskim grobnicama i arheološkim nalazima. Zbog svoje istorijske i duhovne vrijednosti, crkva je proglašena nacionalnim spomenikom BiH.
No, Ljubinje je poznato i po jedinstvenom prirodnom fenomenu. U selu Bančići raste Zeleni dub – hrast čije lišće nikada ne opada. Prema predanju, blagoslovio ga je Sveti Sava na svom putu kroz Hercegovinu, a danas se uz njegovo ime vezuju priče o snazi i dugovječnosti. U Ljubinju se, uostalom, i vjeruje da se živi dugo – zahvaljujući zdravoj ishrani, čistom vazduhu, medu, vinu i ljekovitom bilju.
Danas Ljubinje broji nešto više od 3.500 stanovnika, manje nego prije rata, pa opština pokušava pronaći načine da zadrži mlade. Poruka je jasna: Ljubinje želi budućnost, želi život i nove generacije koje će nastaviti njegovu priču.
A ta priča je posebna – priča o gradu meda i odbojke, hrasta koji se nikada ne gubi u zelenilu, i ljudi koji znaju da se sreća gradi skromno, ali srcem. Ljubinje možda jeste malo, ali je primjer da i najmanja mjesta mogu imati najveće bogatstvo – ljude, tradiciju i prirodu koje vrijedi čuvati.
Napišite svoj komentar!