46 djece s Kosova i Metohije, koja su bila smještena kod trebinjskih porodica, a u najjužniji grad Srpske došli su u okviru projekta "Spojimo djecu Kosova i Metohije i Republike Srpske", koji je 11. put organizovao Odbor za pomoć Srbima na Kosovu i Metohiji.
Medju djecom, kojima je ovo bio bijeg od svakodnevnice, koju čine strah, nemiri, hapšenja, našao se i jedanaestogodišnji dječak sa KIM-a, Vuk Čukić, koji nam je tokom boravka u Trebinju, rekao da se kući vraća noseći predivne uspomene iz našeg grada.
,,Predivno mi je bilo u Trebinju. Obišli smo dosta lijepim mjesta, a imao sam i najboljeg domaćina Mateja. Nadam se da će doći vrijeme da i mi ugostimo djecu iz Trebinja”, istakao je Vuk, dodajući da mu je žao što se mora rastati od svojih drugara iz Trebinja.
Vukov domaćin ali drugar, kojeg je stekao tokom ovoga boravka jeste Matej Brajić, koji je naglasio da je ovo treći put da su ugostili djecu sa Kosova i Metohije.
,,Mnogo mi znači što sam imao priliku i ove godine da ugostim svoje drugare sa Kosova i Metohije. Mi ne znamo kako je njima tamo gdje žive, ali vjerujem da im je mnogo teže nego nama. Najteže mi pada rastanak sa svojim drugarom, ali postali smo prijatelji i ostaćemo u kontaktu”, tužno je rekao ovaj dvanaestogodišnjak velikoga srca.
Andrea Milošević, dvanaestogodišnja djevojčica iz Sočanice, opštine Lepodavić, po prvi put je posjetila Trebinje, što na neki način, kako nam je objasnila, za nju predstavlja bijeg od svakodnevice, druženje, dječiju igru.
,,Situacija na Kosovu i Metohiji i nije tako dobra. Mi živimo na sjeveru i neka toliko napada i pucnjava, ali ljudima na jugu je jako teško. Mnogo mi znači što sam došla u Trebinje. Ovdje mi je prelijepo. Obišli su smo dosta lijepih mjesta, ali mi se najviše sviđa Gračanica. Stekla sam dosta prijatelja i srećna sam što sam baš ja izabrana da boravim kod porodice Stevović.”, rekla nam je Andrea, koja je ovom prilikom poručila da njeni sugrađani kao i ona, imaju samo jednu želju a to je da žive u miru.
Djordje Stevović, koji je svoje drugare sa Kosova i Metohije dočekao je uz gusle, otvorio je vrata svoga doma upravo Andrei, kao i njenoj drugarici.
,,Kada su došli ja sam guslao u Amfiteatru Hercegovačke Gračanice. Pored igre obilazaka grada, pokazao sam im kako se sviraju gusle i harmonika.’’
Dordje poručuje svima da nikada ne trebamo da zaboravimo svoje korijene.
Kroz gusle ovaj mladi guslar upravo čuva tradiciju i istoriju od zaborava a najviše voli, kako kaže, uz gusle da zapjeva Kosovaku bitku.
Ova djeca jesu mlada, ali i odrasli imaju šta da nauče od njih. Pokazali su nam šta znači, biti human, šta znači otvorili vrata svoga doma ali i svoje srce, koliko je važno da budemo ljudi, te da granice ne postoje i da treba da svi zajedno pokažemo jedinstvo i u teškim situacijama.
Napišite svoj komentar!