U Gacku je promovisan zajednički projekat pod nazivom "Dušu nisu ubili", autora Mire Lolić Močević i "Zatiranje Srba u BiH u 20. vijeku", profesora Drage Mastilovića. Istoriografska monografija i svjedočenje srpskih porodica imaju za cilj da otrgnu od zaborava stradanje srpskog civilnog stanovništva u jednom vijeku.


Nijedan narod u Evropi nije stradao tri puta u jednom vijeku kao što su Srbi, i opstao. Problem je što se, u velikom broju slučajeva, srpske žrtve ne pominju, skrivaju se od javnosti ili im se oduzima nacionalnost, kao što je to slučaj u Drugom svjetskom ratu. Ovo treba da bude opomena budućim generacijama, rekla je Mira Lolić Močević, jer je srpski narod pao na ispitu "kulture pamćenja".
- Kulturu pamćenja nismo uvrstili u obrazovni sistem a, nažalost, nismo ni u svoju svijest. To smo utvrdili obilazeći prostore BiH i stravična srpska stratišta. Jedan od takvih primjera su Zanesovići u Bugojnu, za koje mnogi i ne znaju, a u kojima je ubijeno 2.500 Srba - rekla je Lolić Močević.
Primjer su i Garavice kod Bihaća, stratište 14.000 Srba, a tog podatka nigdje nema u istorisjkim čitankama. Sistemsko istrebljivanje Srba u 20. vijeku počela je austrougarska okupaciona vlast formiranjem prvih logora u Evropi- Žegar i Doboj. Slična stradanja, sa drugačijim načinima izvršenja ali sa istim ciljevima, nastavljena su i u dva kasnija rata.
- Ne smijemo da zaboravimo svoje žrtve, jer ćemo ih ubiti ponovo ako ih zaboravimo. Time, dakle, ubijamo nedužne ljude. Neka sva ta stradanja budu opomena, nikako poziv na osvetu, jer niko od nas ne želi da se sveti, već samo da širi istinu o stradanju srpskog naroda - istakla je Lolić Močević.
Projekat "Dušu nisu ubili" govori isključivo o stradanju civilnog stanovništva. Korišćeni su dostupna dokumentacija i svjedočenja članova porodica koje su stradale tri puta u tri rata, u jednom vijeku. Prezentovani su i dijelovi dokumentarnog filma koji je sastavni dio projekta.
RTRS