Kađenje kuće vijekovima je dio hrišćanske tradicije i smatra se moćnim načinom da se prostor oslobodi od svega što je nečisto i nečastivo.
Ovaj sveti običaj, koji potiče još iz najranijih vremena, i danas ima duboko značenje. Donosi mir, blagostanje i osvećenje svakom domu.
Šta znači kađenje u hrišćanskoj vjeri
Kađenje predstavlja duhovni čin čišćenja prostora, kojim se, prema vjerovanju, odagnavaju zli duhovi i negativna energija. Još od davnina, za kađenje se koriste tamjan i briket, dok je u staro doba umjesto tamjana korišćena smirna.
Pravoslavni hrišćani vjeruju da dim tamjana ima moć da donese mir i zaštitu, a sam čin kađenja simbolizuje uzdizanje molitve ka Bogu. Zato se tamjan koristi u svim crkvenim obredima, tokom liturgija, molitvi, krštenja, vjenčanja i jeleosvećenja.
Tamjan u Svetom pismu
Upotreba tamjana ima čvrsto uporište u Svetom pismu. U knjizi proroka Malahije piše da će se „od istoka do zapada prinositi Bogu žrtva čista i kandilo“. Rani hrišćanski pisci, poput Svetog mučenika Justina, tumačili su „čistu žrtvu“ kao sveto pričešće, a kađenje kao simbol molitve i odanosti Bogu.
U Otkrovenju Jovanovom (Otkr. 5,8; 8,3–5) tamjan se pominje kao žrtva istinitom Bogu, dok se u hramu Solomonovom takođe prinosio Jahveu (Lk. 1,49). Čak i treće apostolsko pravilo govori o tamjanu i jeleju kao jedinim darovima koji se mogu unositi u hrišćanski hram.
Ko treba da okadi kuću
Kađenje u crkvi i domu najčešće obavlja sveštenik. On tada kadi ikone, relikvije i prisutne ljude, dok one koji nisu tu pominje u molitvi. Smatra se da se tim činom molitve ukućana uzdižu ka Gospodu, a dom i njegovi stanovnici primaju osvećenje
Ipak, kađenje može da obavi i domaćin, kao što sam pali svijeće i moli se Bogu. To se obično čini na dan krsne slave, uoči praznika ili nedjeljom, ali ima i onih koji svoj dom kade svakodnevno, što se smatra potpuno ispravnim.
Kada treba da se okadi dom
Kuću bi trebalo osveštati i okaditi nakon gradnje, renoviranja, krečenja ili bilo kakvih većih promjena u prostoru.
Tada se pripremaju:
ikone, sveća i kadionica
tamjan, činija s vodom i bosiljak
posuda s brašnom, čaša ulja i četiri male svijeće (koje se lijepe na zidove)
Sveštenik tokom obreda čita molitve za napredak doma, zdravlje ukućana, ljubav, slogu i razumijevanje. Zidove pomazuje osvećenim uljem, a molitva osnažuje mir i blagoslov u domu.
Značenje kandila i plamena
Kandilo se postavlja ispred ikone i trebalo bi da gori svakog praznika i nedjeljom, mada mnogi biraju da svjetlost kandila gori neprekidno. Plamen kandila simbolizuje svjetlost Hristove nauke i svjetlost života svetitelja, ali i podsjeća ukućane da žive čistim, svijetlim životom. Oni koji redovno pale kandilo svjedoče da ono mijenja energiju i raspoloženje u domu, naročito u praznične dane.
Kako se pravilno kadi kuća
U kadionicu najprije stavite briket, a preko njega nekoliko zrna tamjana. Kada briket počne da gori, započnite molitvu. Kadionica se drži u desnoj ruci, kojom se čini znak krsta, dok se ukućani kade redom, od najstarijeg do najmlađeg.
Po završetku, kadionica se odlaže na posebno mjesto u kući.
Briket i tamjan simbolizuju ljubav prema veri i toplinu duše domaćina, dok miris tamjana predstavlja blagodat Svetog Duha koja se širi po domu.
Napišite svoj komentar!