Legenda iz naslova poznata je starijim Trebinjcima, kao što je živ i spomen na zanesenjake koji su opsjednuti kazivanjem starijih, navodno, kušali svoju sreću kopanjem oko ostataka bedema na hercegovom gradu Mičevcu.


Uzleti narodne uobrazilje nisu bili bez povoda – istorija pamti, a arheološki nalazi potvrđuju da je srednjevjekovni Mičevac bio imućan i privredno živ grad.
Uz kamenu đulad, gvozdene strijele, sječiva, bukagije i drugi uobičajni rekvizitarijum srednjovjekovlja – iskopavanja iz 80-ih godina prošlog vijeka na prostoru u i oko bedema otkrila su u arheološkom materijalu nesrazmjerno veliki udio tada skupocjenih i predmeta luksuzne namjene.
Mnogo srebrnog novca, ulomaka uvozne keramike, stakla, cijele gomile školjki – za arheologe je značilo samo jedno: stanovnici srednjevjekovnog Mičevca znali su za luksuz i život na visokoj nozi.
Legendu zaokružuje i jedan istorijski zapis, dramatično neočekivan da zvuči gotovo mitski – u podgrađu Mičevca, naselju nazvanom Varošište, živjelo je čak 6.000 ljudi. Gradski dio Trebinja će tek u 20. vijeku dostići ovaj broj stanovnika.

Prema legendi, koju istorija ne potvrđuje – grad je podigao neki vojvoda Mičeta. Iako se pretpostavlja da je sagrađen još u 11. vijeku, sačuvani izvori o Mičevcu potiču tek iz 15. vijeka – iz vremena vladavine oblasnog gospodara Stefana Vukčića Kosače. U njegovom je posjedu grad bio od 1438. godine, odakle i njegovo drugo ime – Hercegov grad. Istorija pretpostavlja da su Mičevcem prethodno gospodarili Pavlovići.
Odakle onda tvrdnje da se Mičevac bogatstvom izdvajao od drugih gradova srednjevjekovne vlastele na ubogom hercegovačkom kršu?
Iz utvrđenja smještenog na uzvišenoj zaravni desne obale Trebišnjice mogla se kontrolisati cijela okolina, uključujući i važan trgovački put od Dubrovnika prema zaleđu, što je kod hercegovačkog oblasnog gospodara i presudilo da baš na Mičevcu utemelji – svoju carinarnicu.
Do 1456. godine u Mičevcu se spominje hercegov carinik, a pominje se i zapovjednik grada – neki Radosav Dup, conte de Michevac.
Zna se i da su se Dubrovčani bez uspjeha bunili protiv hercegovih carinika, očito nezadovoljni oporezivanjem koje su trpjeli njihovi trgovački karavani.
Slava i uspon Mičevca nisu bili duga vijeka. Dolaskom Turaka tvrđava je osvojena i razrušena, izgubila je svoj strateški značaj i funkciju, a život u gradu i podgrađu nikada se poslije nije obnovio.
Od Mičevca su preživjeli samo ostaci bedema konzervirani 80-ih godina prošlog vijeka. Ostali su i dijelovi oružja i ratničke spreme, novčići, krhotine upotrebnih i ukrasnih predmeta, kao svjedočanstva života jednog vremena, koji se danas čuvaju u arheološkoj zbirci Muzeja Hercegovine.
Ostala je i legenda o skrivenom blagu hercega Stefana, koje kao ni druga skrivena blaga ovoga svijeta, izmaštana u čovjekovoj čežnji za srećom – nikad neće biti nađeno…
Rade Savić/Radio Trebinje