Živimo u vremenu poremećenih vrijednosti, u kojem je trka za novcem za većinu važnija od trke za znanjem.
U takvom svijetu pojedinci koji svoj život posvećuju nauci i umjetnosti izgledaju kao endemska vrsta. A ako je riječ o cijeloj jednoj porodici, onda takva priča zaista zaslužuje pažnju.
Pet doktorata, školovanje i rad u prestižnim naučnim i kulturnim institucijama, niz domaćih i međunarodnih nagrada u oblasti nauke, kulturnog i prosvjetnog rada, sve to u jednoj porodici- malo li je?
Ne prođe dugo, a da mediji ne pišu o novim uspjesima braće Danila i Marka. Stariji je istoričar, mlađi kompozitor i obojica su izuzetni u onome što rade.
- Nakon osnovnih i master studija u Banjaluci na Filozofskom fakultetu, završio sam master studije i na Univerzitestkom koledžu u Londonu kao stipendista, a potom sam doktorirao na Univberzitetu "Sapienca" u Rimu, jedna dio doktorskih studija sam proveo na Univerzitetu Sorbona u parizu, i trenutno radim kao naučni saradnik Instituta za savremenu istoriju u Beogradu i zaista volim, svoj posao i naučn i pedagoški rad koji je obilježio moju dosadašnju karijer - ističe Danilo Kovač.
Marko se već sa četrnaest godina opredijelio za muziku kao životni poziv- nakon osnovne muzičke škole u Trebinju, i srednje u Podgorici, otišao je u Beograd.
- Na Fakultetu muzičkih umjetsnosti u Beogradu sam završio osnovne i master studije na odsjeku za kompoziciju u klasi akademika Isidore Žebeljan, bio sam i saradik u nastavi na fakultetu, uspio sam doktorske studije i sada sam pred odbranom doktorskog umjetničkog projekta tako da se moje formalno obrazovanje bliži samom kraju - kaže Marko Kovač-
Spisak prznanja i nagrada braće Kovač toliko je dugačak da bi nam trebalo pola emisije da sve nabrojimo, pa ćemo pomenuti samo neke: Danilo je dobitnik Svetosavske nagrade, Plakete Grada Banjaluka, Večernjakovog pečata, nagrade "Slobodan Begović", nagrade najboljih nastavnika bivše Jugoslavije, amabasador je Uneskove nastavničke nagrade.
Marko je pobjednik bezbrojih muzičkih takmičenja, a posljednja godina je i za njega bila izuzetna.
- Moj doktrski umjetnički projekat je kompozcija Hilandar – zvona i molitve za klavir i orkestar , prošle godine je izvedena na "Kolarcu" od strane Simfonijskog orkestra RTS i mene kao soliste na klaviru, i za tu kompoziciju sam dobio Aprilsku nagradu Grada Beograda "Despot Stefan Lazarević", za najviše dostignuće u oblasti nauke i umjetnosti, a u junu sam proglašen za kompozitora godine u Srbiji od strane časopisa "Muzika klasika" - ističe Marko.
A šta kažu ponosni roditelji? Otac porodice, i sam je doktor nauka, ljekar u penziji, i kažu sinovi da je i to dijelom uticalo na njihovu posvećenost znanju. I njegov umjetnički duh nije mirovao, pa je Dragan Kovač do sada objavio cijelu malu biblioteku romana i pripovjedaka, i dobitnik je priznanja u oblasti kulture.
Ali, kako kaže, više je ponosan na uspjehe svojih sinova, nego na vlastite.
- Čini me neopisivo srećnim, ne znam koji bih trenutak mogao da izaberem nego kad čujem da su oni nešto uspjeli, pa i kad mediji to prenesu, s obzirom da su odgajani na jedan klasičan način, komercijalno nije bilo u prvom planu, i vrlo sam srećan što su uspjeli - rekao je Dragan Kovač.
Jedina koja nema doktorat u porodici je majka Nada, pravnica po struci, ali i ona je našla načina da pokaže svoju kreativnu stranu.
U trci za znanjem, kažu braća Kovač, među njima nije bilo rivaliteta.
Napišite svoj komentar!