stuja-jabuka.jpg

Mnogi ljudi ne razumiju kako funkcioniše tržište električne energije i zašto cijene variraju. Struja se često doživljava kao nešto što jednostavno "dolazi iz utičnice", ali u stvarnosti, njen put do potrošača je složen i može se uporediti s bilo kojom drugom robom – na primjer, s jabukama.

Od voćnjaka do marketa – paralela sa strujom

Zamislimo da je struja jabuka:

  • Proizvodnja – Jabuke rastu u voćnjaku, baš kao što se struja proizvodi u elektranama (termoelektrane, hidroelektrane, solarne ili vjetroelektrane).
  • Transport na veliko – Nakon berbe, jabuke se tovare u velike kamione i transportuju do distribucijskih centara. U elektroenergetskom sistemu, struja prolazi kroz visokonaponske dalekovode (400 kV, 220 kV, 110 kV) – to je proces koji osigurava prenos električne energije na velike udaljenosti.
  • Distribucija na manje regije – Jabuke dolaze u distributivne centre ili markete gdje se prepakiraju i distribuiraju manjim kamionima do krajnjih kupaca. U elektroenergetici, to je uloga distributivne mreže (35 kV, 20 kV, 10 kV, 0,4 kV) koja omogućava da struja stigne do pojedinačnih domaćinstava i firmi.

Zašto transport može biti skuplji od same robe?

Jedna od zanimljivih pojava u trgovini je da ponekad transport košta više od same robe. Na primjer, jabuka u voćnjaku može koštati 0,2–0,5 feninga po kilogramu, dok je u marketu 2–3 KM. A kada dodamo prevoz do kuće, cijena dodatno raste.

Isto važi i za struju – proizvodnja električne energije može biti jeftina, ali njena distribucija i prenos zahtijevaju ogromnu infrastrukturu koja mora osigurati da svaki potrošač u svakom trenutku može povući onoliko energije koliko mu je potrebno. To znači ulaganje u dalekovode, transformatore, trafostanice i održavanje sistema, što sve utiče na konačnu cijenu koju plaćamo.

Kako berza utiče na cijenu struje?

Baš kao i voće, struja se takođe prodaje na tržištima – spot berzama električne energije. Tu dolazi do velikih oscilacija u cijeni zbog faktora kao što su:

  • Ponuda i potražnja – Kada je potrošnja velika (npr. tokom hladnih zimskih dana ili velikih vrućina), cijene rastu. Kada je potrošnja niska, cijene padaju.
  • Izvori proizvodnje – Ako dominira jeftina hidro ili nuklearna energija, cijene su stabilnije. Ako se mora koristiti skupa termoenergija (ugljen, gas), cijene rastu.
  • Obnovljivi izvori – Solarne i vjetroelektrane mogu smanjiti cijene tokom dana kada su uslovi povoljni, ali mogu izazvati fluktuacije kada su nepovoljni vremenski uslovi.
  • Geopolitički faktori – Cijene gasa i uglja, energetske politike i međunarodni odnosi takođe utiču na cijene struje.

Lokalne varijacije cijena

U nekim državama, cijena električne energije je regulisana, dok je u drugima tržišna. Na primjer:

  • Njemačka i EU– Zbog velikih ulaganja u obnovljive izvore, cijene variraju u zavisnosti od vremena.
  • Srbija i BiH – Cijene su uglavnom regulisane i niže nego u EU, ali postoji rizik poskupljenja zbog troškova održavanja sistema.

Baš kao i kod jabuka, cijena struje nije samo stvar proizvodnje – već i njenog transporta, distribucije i infrastrukture koja omogućava da je imamo kada god nam je potrebna. Ovo poređenje pomaže nam da bolje razumijemo zašto struja ima svoju tržišnu vrijednost i zašto su troškovi njenog prenosa i distribucije ključni za stabilnost sistema. Uz sve veću zavisnost od obnovljivih izvora i promjene na tržištu, važno je razumjeti kako funkcioniše ovaj kompleksni sistem i šta sve utiče na cijenu koju plaćamo.