"Sav sam ti od ludila nekako s proljeća….", tako kaže pjesma, a buđenje proljeća čini da svi nakratko doživimo malo tog pozitivnog ludila, neophodnog i ljekovitog nakon duge i hladne zime.


A baš to ludilo u našem narodu ima i svoj naziv – "vrbopuc"! Proljećno zaljubljivanje, bujanje hormona, zanos i sloboda koju osjetimo sa prvim zracima sunca… dokazuje da se i mi budimo baš kao i sunce nakon zime, baš kao i proljeće!
Doslovno, termin "vrbopuc" naši stari koristili su za označavanje nečeg malo drugačijeg, ali vrlo sličnog po smislu…
U ponoć 21. marta drevni okultisti pravili su moćne amajlije za ljubav i zdravlje porodice, a u narodu je ovaj dan poznat kao početak "vrbopuca", koji traje sve do Blagovijesti, odnosno do 7. aprila.
Amajlije su pravili tako da nakon što uberu grančicu vrbe, malo zasijeku njenu koru i lanenom krpicom pokupe "sok života" koji iz nje curi. Krpica se čuva i nosi kao amajlija cijele godine.
Pojam "vrbopuc" vezan je za drvo vrbu, odnosno za trenutak kada vrba ozeleni. Čim vrba ozeleni, narod vjeruje da kod žena poraste polna želja.
Vrba u srpskim vjerovanjima i religiji ima značajno mjesto. Vrbovim grančicama se udaraju i šibaju djeca i odrasli, na Mladence, ali i na Lazarevu subotu i Cvijeti i pri tom govore uz smijeh "rasti kao vrba".
Prema vjerovanju mnogih naroda, određeni dani u trećoj nedelji marta šansa su da se promijeni život i steknu blagostanje, radost i ljubav.
U našem vjerovanju se danas pojmom "vrbopuc" označava bujanje hormona kod mladih u pubertetu i proljećno zaljubljivanje.
Nezavisne novine