Ružna priča koja se pred izbore u Crnoj Gori slala u liku i djelu Neđeljka Tomaševića, prilično iskonstruisana i zloupotrijebljena nikome pametnom nije mogla pomutiti razum i baciti sjenu na Trebinjce i Hercegovce.
Uostalom Neđeljko Tomašević je Crnogorac koji živi u Srpskoj. Takvih ima još i uglavnom nisu pružali podršku Đukanoviću. On je rijetki pojedinac.
A kako se Đukanović ophodio prema narodu koji iz Hercegovine i Srpske živi u Crnoj Gori deceniju, ili dvije poznato je. Uglavnom nisu dobili državljanstvo niti priliku da budu dio Crne Gore i ostvare prava kao ostali građani te države.
I sada kada je trodecenijska vladavina Mila Đukanovića završena pobjedom opozicionih koalicija neki sa druge strane granice , iz Srpske, pokušavaju sebi da pripišu zasluge navodeći da su spriječili glasanje ljudi iz Hercegovine koji su navodno trebali da podrže Mila Đukanovića.
Velika uvreda za časne Hercegovce koji oduvijek brane iskonsku Crnu Goru i srpski narod u njoj.
A, tih koji imaju crnogorsko državljanstvo i dokumenta i koji uopšte mogu da glasaju je izuzetno mali broj. Kako su glasali lako je provjeriti na biračkim mjestima na kojima su registrovani. Negdje niko nije glasao, a na nekim mjestima tek poneko.
Skupljati poene pred predstojeće izbore na muci svog naroda sa druge strane granice jeftino je. Bilo ko da to radi ili je radio.
Podsjećamo, Hercegovci su oduvijek bili uz svoju braću u Crnoj Gori i taj stav nikada nisu krili ni od koga. Trebinje i Bileća posebno su „naslonjeni“ na , sada susjednu državu, ali nikada srcem daleku i stranu. Porodične, prijateljske, kumovske veze neraskidivo su povezale ovaj kraj Srpske sa Crnom Gorom. Tako je bilo, tako će i ostati.
Atak Mila Đuanovića i njegovog DPS- a nailazio je na oštre osude stanovnika Hercegovine. Poruke podrške u najtežim vremenima nakon usvajanja sramnog Zakona o slobodi vjeroispovijesti stizale su konstantno, a jasna poruka su bile litije koje su onima koji su pokušavali da zatru sve srpsko u Crnoj Gori nedvosmisleno rekle šta Trebinjci, Hercegovci misle i koga podržavaju.
Teška borba za prava Srpske pravoslavne crkve i srpskog naroda u Crnoj Gori dugo je vođena.
Izvojevana je olovkom, a pobijedio je narod zajedno sa Srpskom pravoslavnom crkvom i najglasnijim srpskim političarima u Crnoj Gori. Među njima posebne zasluge svakako pripadaju Milanu Kneževiću, Andriji Mandiću, Marku Milačiću, Nebojši Medojeviću. Protiv Milove tiranije i ataka na Crkvu borio se i Aleksa Bečić.
To je u dijelu napada na srpski narod i Crkvu. U ostalim segmentima borbu protiv Mila izvojevao je i Dritan Abazović.
Tri koalicije, među kojima je „Za budućnost Crne Gore“ na čelu sa Zdravkom Krivokapićem, ali uz Kneževića, Mandića, Milačića, Medojevića ostvarila istorijski uspjeh, pokušavaju da nađu najbolju formulu za budućnost ove države.
Dakle, oni su pobijedili Mila Đukanovića.
A izborna trka u Srpskoj tek slijedi i apsolutno je nepoveziva sa crnogorskim prilikama. Tamo se srpski narod borio sa svoj opstanak, identitet i za svoju Crkvu.
U Srpskoj slijedi borba za- fotelje.
U to je neumjesno miješati crnogorske prilike i pri tome se „kititi tuđim perjem“.
Napišite svoj komentar!