Kuvano vino za mnoge obilježava zimsku sezonu, praznike i šetnje gradom u rukavicama.
Miris cimeta, klinčića i narandže često djeluje umirujuće i gotovo terapeutski, pa se lako zaboravi da se iza tog ugodnog okusa krije alkoholno piće.
Upravo zato se kuvano vino često pije opuštenije nego vino ili žestica - i baš zato s njim ljudi najčešće pretjeraju, iako to uopšte nije bila namjera.
Iako se poslužuje toplo i često zaslađeno, vvino po jačini ne odstupa puno od običnog vina.
Jedna čaša od oko 2 decilitra u pravilu sadrži 10 do 12 posto alkohola, a u nekim varijantama i više, pogotovo ako se dodaje rum, rakija ili liker.
Zdravstvene smjernice za odrasle osobe govore o umjerenoj konzumaciji, što u praksi znači jedna čaša dnevno za žene a do dvije čaše dnevno za muškarce.
No kod kuvanog vina postoji zamka - pije se brzo, često stojeći, na hladnoći i bez hrane.
Toplina pića širi krvne žile i stvara dojam da alkohol "manje udara", ali tijelo ga razgrađuje istom brzinom kao i svaki drugi alkohol.
Šećer dodatno prikriva njegov učinak, pa se granica lako pređe prije nego što toga postanemo svjesni.
Tu je i još jedan faktor, a to je toplina.
Toplina kuvanog vina igra važnu ulogu u tome kako ga doživljavamo. Budući da se pije toplo, alkohol se brže apsorbuje u krvotok, a osjećaj topline i ugode često zavarava pa se čini da piće djeluje blaže nego što zapravo jest.
U stvarnosti se događa suprotno: toplo alkoholno piće širi krvne žile, zbog čega se subjektivno osjećamo zagrijano, ali tijelo zapravo brže gubi toplinu, što može dovesti do naglog umora i iscrpljenosti, posebno ako se dugo boravi na hladnoći.
Upravo ta kombinacija topline, alkohola i začina čini kuvano vino varljivo pitkim - pije se lako i brzo, a posljedice se osjete tek kasnije, često iznenada.
Kada treba stati i koje su posljedice pretjerivanja
Problem s kuvanim vinom nije samo količina alkohola, nego i kontekst u kojem se pije. Često se konzumira naveče, na prazan želudac, u hladnim uslovima, a sve to dodatno opterećuje organizam. Mamurluk nakon kuvanog vina mnogima je teži nego nakon običnog vina, iako se popije ista količina alkohola.
Razlog nije samo alkohol, nego kombinacija faktora koji zajedno dodatno opterećuju tijelo.
Prvo, kuvano vino obično sadrži više šećera od običnog vina. Šećer ubrzava apsorpciju alkohola i pojačava dehidraciju, što rezultuje jačom glavoboljom, suhim ustima i opštim osjećajem iscrpljenosti sljedeći dan.
Drugo, pije se toplo, što širi krvne žile i stvara dojam da alkohol slabije djeluje. Zbog toga ljudi često popiju više nego što bi popili hladnog vina, a tijelo se s većom količinom alkohola nosi sporije i teže.
Treće, kuvano vino se najčešće pije na hladnoći i stojeći, često bez hrane. Alkohol tada brže ulazi u krvotok, a organizam se dodatno iscrpljuje pokušavajući održati tjelesnu temperaturu. Rezultat su izraženiji umor, mučnina i slabost. Na kraju, začini poput cimeta, klinčića i muškatnog oraščića mogu kod osjetljivijih osoba iritirati želudac, pa se mamurluk ne očituje samo glavoboljom, nego i žgaravicom ili mučninom.
Zato se mamurluk nakon kuvanog vina često doživljava kao "teži“, iako se u trenutku ispijanja čini bezazlenim. Jedna čaša možda je praznični užitak - treća je već pozivnica za loš sutrašnji dan.
Uživanje da, pretjerivanje ne
Kuvano vino može biti lijep dio prazničnog ugođaja, ali samo dok ostaje u okvirima umjerenosti.
Jedna čaša često je sasvim dovoljna za osjećaj topline i atmosfere. Sve nakon toga više ne doprinosi uživanju - samo odgađa neugodne posljedice. Ako vam je cilj sutradan se probuditi bez glavobolje i s dobrim sjećanjima, granicu je pametno povući ranije nego što mislite da treba, prenosi Index.hr.
Napišite svoj komentar!