Željeznička stanica u Banjaluci, ljeta Gospodnjeg 2019. godine, migrant okrenut prema kibli u Meki klanja popodnevni namaz.
Dok se zvuk otpravničke pištaljke miješa sa zvukom točkova koji koče na klimavim pragovima, gotovo nečujno migrant u par navrata podižući glavu govori "Alahu akbar."
Iz voza koji je stigao iz Prijedora uglavnom izlaze stare bake sa punim cekerima domaćeg voća i povrća koje će, ako Bog da, prodati do sljedećeg polaska.
Tu se našla i jedna mlada mama sa dva klinca koje juri po peronu kako bi im zgurala neki smoki u usta.
Između njih, poput duge šarene zmije kreće se grupa od dvadesetak migranata.
Dogunđavaju se, mlate i pokazuju nešto rukama "hoćemo li tamo ili tamo", čini se da grad poznaju dobro.
Radnik sa plavim mantilom i velikim čekićem u ruci mi kaže da je svaki dan ovako, "Sad će nestati zbog policije pa će se pojaviti večeras kad stigne talgo voz", kaže.
Gledam tako vozove koji dolaze i odlaze sa banjalučke željezničke stanice i razmišljam kako bi stranac na prvi pogled pomislio da se nalazi u Saudijskoj Arabiji.
Nisam imao prilike da se vozim japanskim super brzim vozovima gdje zbog kašnjenja od 120 sekundi mašinovođa izvršava harakiri.
Al' zato na relaciji Beograd-Bar imam toliko staža da sam zapamtio fasadu sve i jedne kuće do barske luke.
Voz je magija, ništa ne daje osjećaj slobode kao glava izbačena kroz prozor.
Ipak, ovog puta nisam došao da uživam, putujem u Sarajevo i nazad, pratim kretanje migranata.
Naviknut na prašnjava sjedišta i zadah toaleta na hodniku, iznenađuje me udobnost talgo voza i pristojna cijena povratne karte, oko 20 evra.
Brkati kondukter nalakćen na šank u bifeu ispijajući konjak govori mi da će me sutra na stanici u Sarajevu dočekati oko tridesetak migranata, toliko ih je kaže prosjek ovih dana.
"Mnogo, mnogo više njih ima za cilj da se preko Doboja i Banjaluke domogne Bihaća", završava.
Sutradan na stanici stoji oko dvadesetak migranata starosti do trideset godina, među njima samo dvije žene i jedna beba.
Tek toliko da bi neko mogao da se sažali.
Svi imaju uredno kupljene karte i tokom vožnje se ponašaju normalno.
U Banjaluci ih dočekuje policija, legitimisanje izostaje zbog nedostatka dokumenata.
Migranti se zadržavaju u holu stanice do dolaska nadležnih iz Službe za rad sa strancima.
Migrant koji je dan prije klanjao namaz je nestao, ko zna gdje.
Nemam ja ništa protiv klanjanja, svako ima pravo da se moli Bogu kako on hoće, naravno na mjestima predviđenim za to.
Ipak, dosta toga imam protiv demokratske invazije u svrhu destabilizacije i islamizacije naših vjekovnih ognjišta.
Oto Van Habzburg, prestolonasljednik Austrougarske, još 1916. godine ostavio je zapisano sljedeće:
"Čovjek budućnosti biće miješane rase, klase će postepeno nestati zbog nedostatka prostora, vremena i predrasuda.
Jedna evroazijska crna rasa, po izgledu slična starim Egipćanima, u budućnosti će naseliti Evropu."
Ovaj plan je decenijama bio ideologija, u posljednjih par godina masovno se sprovodi na našim teritorijama.
Operacija kodnog imena "katapult" ima za cilj da do 2025. godine iz Afrike i Azijskih zemalja u Evropu prebaci još 30 miliona ljudi pod izgovorom izbjeglica.
Međutim, da bi neko uopšte došao iz Sirije u Banjaluku da klanja namaz, nije nimalo lako.
Potrebna vam je moćna pomoć, jaka logistička podrška i ono najvažnije, finansijska injekcija u iznosu minimalno 10 000 dolara po osobi.
To otvara drugo pitanje, ako imaju toliki novac zbog čega bježe u zemlje koje ne znaju da pokažu ni na karti, i zbog čega taj novac ne troše u zemljama svog zaliva gdje svakako vrijedi mnogo više.
Zbog čega ovakvim "izbjeglicama" nisu zatrpani bogati Emirati, Katar, Saudijska Arabija ili Kuvajt...
To je iz razloga što njihov put neko drugi finansira.
Saznao sam da je u grupi od dvadesetak migranata bilo njih četvoro iz Pakistana.
Znamo da u Pakistanu nema nikakvih ratnih dešavanja.
Ljude poput mene koji skreću pažnju na veliki problem migranata nazivaju rasistima.
Kažu i naš narod je bio u izbjeglištvu devedesetih.
Moram da vam skrenem pažnju na krucijalne razlike u ova dva slučaja jer su nam emocije i propaganda zamračile razum.
Naš narod ima te tradicionalne moralne vrijednosti.
Kad neko napadne našu porodicu ili zemlju, muškarac se stavlja u zaštitnički položaj, uzima pušku u ruke i ide da brani svoju zemlju, a žene i djecu šalje u izbjeglištvo.
Kod njih je kontra, žena, djece i staraca nema, u "izbjeglištvu" sve vojno sposobni momci.
Naš narod iz Krajine i Kosova nije bježao preko po' bijela svijeta već u prve zemlje u okruženju.
Naš narod nije hodao u markiranoj garderobi i u rukama nosio najnovije telefone.
Naš narod je na sebi nosio odrpanu garderobu a iza sebe ostavio cijela imanja, stoku, kola i amove.
Dakle, ovakva poređenja nisu moguća i tu nema voluntarizma.
Kada se svemu tome doda njihov mentalitet i temperament kakav imaju, tj. da su vrlo eksplozivni, onda možemo pretpostaviti šta nas vremenom očekuje ovdje.
Primijetio sam da kad se kreću u grupi da to rade vojno, formacijski.
Sve su to spremni momci koji stručno barataju oružjem.
To nam pokazuje ubistvo iz juna mjeseca 2018. godine u Velikoj Kladuši kada su se dva migranata posvađala i jedan Marokanac je preklan.
Da su seksualno aktivni pokazuju nam pokušaji silovanja u Bihaću, Tuzli, Sarajevu...
Da planiraju da se zadrže na našim prostorima, govori podatak da je ove školske godine u Srbiji u osnovne škole upisano 344 dece migranata.
Svi su dobili nove udžbenike a roditelji im dobijaju redovnu mjesečnu pomoć.
Istovremeno, u Srbiji se zaplenjuju stare polovne knjige a roditelji se primoravaju da djeci kupe nove.
Ovakva najezda muslimana detaljno je opisana u Kuranu i naziva se "Hidžra."
Ona u prevodu opisuje naseljavanje hrišćanskih zemalja muslimanskim svijetom.
Fundamenti na kojima počiva Evropa su Grčka filozofija, Rimsko pravo i Hrišćanska vjera.
Ove ljude treba zaustaviti na vrijeme, oni nisu turisti, u narednom periodu na pomolu je njihova još veća invazija na naše zemlje.
Ovo je seoba naroda, nije nikakvo izbjeglištvo.
Ovo je ludost većine koja na naše prostore unosi Trojanskog konja.
Migranti su najveći problem sa kojim će se susresti Stari kontinet.
Vi možete da mi vjerujete, a i ne morate da mi vjerujete, moja je želja da se u moja upozorenja ne uvjerite kasno...
Preuzeto sa facebook profila Deana Savičića
P.S. Tekstovi gospodina Deana Savičića privukli su našu pažnju i, uz saglasnost gospodina Savičića, neke od njih objavljivaćemo na našem portalu.
Napišite svoj komentar!