Najstariji Prebilovčanin ušao u desetu deceniju

Pavle Bulut, najstariji Prebilovčanin i jedini preostali od onih koji su 1941. preživjeli pokolj NDH u tom selu, proslavio je 90. rođendan sa svojim bližnjima i čio i veseo ušao u desetu deceniju života.

Slavlju su prisustvovali i predstavnici udruženja Srpsko nacionalno društvo "Prebilovci", koji su sa porodicom podijelili radost jer se utemeljivač ovog društva, pokretač i aktivni učesnik svih značajnih akcija uspješno oporavio od nedavne operacije.
Na rođendanskoj torti protekle sedmice našao se hram u Prebilovcima, čijoj su prvoj gradnji i potonjoj obnovi, poslije vandalskog rušenja i skrnavljenja, Pavle i drugi članovi Društva posvetili decenije života.
Iako je izbrojao 90 ljeta, mnogo toga nije zaboravio, a u sjećanje su mu se posebno urezali događaji iz avgusta 1941. godine, kada su ustaše u njegovom selu zarobile više od 800 Srba, mučile ih i bacile u jamu Šurmanci.
- Nedjeljama smo se skrivali spavajući u brdu, da bi nas napad ustaša u jutro 4. avgusta 1941. godine zatekao iznad Zojmira. Sa mnom su bili djed Ilija, stričevi Miho i Gojko, brat Milko, te Mladen i Stevo - prisjeća se Bulut.
Kaže da su bježali prema Hutovom Blatu, preko Rijevaca i Mrvića, na pravcu na kojem je kasnila ustaška blokada.
- Djed i Miho su se odvojili. Djeda su to jutro uhvatili i ubili zajedno sa Milanom Medićem. Pred Mihu, koji je jedini imao pušku, izbile su ustaše. On se snašao i zapucao, pa su se ustaše razbježale, što je Mihi omogućilo da se probije iz obruča. Osam dana smo dijelili nešto malo hrane i nekako preživljavali. Kako sam bio najmlađi, dobio sam posljednje parče hljeba, a potom dva dana nismo imali nikakvu hranu. Saznao sam da su mi otac i brat živi. Ubijena je majka, djed, baba, dvije sestre, strina, troje djece od stričeva. Bilo je strašno sve to preživjeti. U ratu mi je stradalo desetoro čeljadi iz domaćinstva - priča Bulut.
Preživjeli članovi porodice započeli su, dodaje, nove živote i djelovalo je da se zlo više neće vraćati u Prebilovce.
- U posljednjem ratu desio se novi zločin. Poginulo je sedam boraca rodom iz Prebilovaca i jedna starija žena. Strašna rana bilo je rušenje hrama koji smo podizali i uništenje kostiju. To je pokrenulo sve nas koji smo rodom iz Prebilovaca da 2006. osnujemo Srpsko nacionalno društvo "Prebilovci". Osnovni motiv je bio da utvrdimo šta je bilo sa kostima žrtava koje su izvađene iz jama i sahranjene u kripti u Prebilovcima. To je bilo u vrijeme kada su stigli i prvi povratnici i kada su se obnavljale prve kuće - priča starina.

Pokolj