Milorad Matijašević iz Herceg Novog danas je u ime Slobodana Galeba, Trebinjca iz SAD u Dnevnom centru za stare osobe u Trebinju uručio novčanu pomoć za socijalno najugroženije porodice iz Trebinja, u iznosu od oko 20 hiljada konvertibilnih maraka.
Ovim je nastavljena humana tradicija Slobodana Galeba, poznatog humaniste koji donira novac namijenjen najugroženijim na ovim prostorima.
„Ovo je na neki način već postala i tradicija, da dobri ljudi koji potiču iz ovih krajeva prikupe određenu svotu novca za Trebinje i raduje me, da i ovoga puta novac doniramo Centru za socijalni rad Trebinje, koji je izabrao porodice za dodjelu donacija", rekao je Milorad Matijašević, sestrić Slobodana Galeba .
On je istakao da je obaveza svih ljudi u dijaspori, iako se živi u vremenu pandemije KOVID-a, da se solidarišu sa svima, onima u Trebinju, koji su u nezavidnoj finansijskoj situaciji.
Zoran Anđušić, direktor Centra za socijalni rad iz Trebinja napomenuo je da porodica Galeb već duži niz godina poklanja značajna sredstava za najugroženije porodice iz Trebinja.
„Ovaj put obuhvaćeno je 120 najugroženijih korisnika, kojima je dodijeljena novčana svota u iznosu od 100 odnosno 200 KM. Mislim da će ova pomoć doći u porodice kojima je pomoć napotrebnija i obradovati mnoge domove u Trebinju. Deset korisnika dobilo je i ogrjev u iznosu od po 300 KM“, istakao je Anđušić.
Slađana Skočajić, načelnik Odjeljenja za kulturu, porodicu, sport i obrazovanje u Gradskoj upravi zahvalila se u ime gradonačelnika Mirka Ćurića na vrijednoj donaciji porodici Galeb i rekla da grad Trebinje vodi računa i da neće zaboraviti potrebe najugroženijih porodica.
„Vrata su vam uvijek otvorena, mi ne možemo prepoznati sve potrebe ali pomažemo, u skladu sa svojim mogućnostima svima koji nam se obrate. Imamo empatiju da se disfunkcionalne porodice pomognu i to ćemo uvijek raditi“, rekla je Slađana Skočajić.
Prezime Galeb u sebi nosi pticu koja je, prema drevnoj simbolici, „posjednik svjetlosti dana“ i čija „svjetlosna barka“ učestvuje u osvajanju vatre. Možda se baš zbog tog letača iznad voda pred pripadnicima ove stare hercegovačke porodice, iz sela Cerovac u zaleđu Dubrovnika, otvarala druga strana okeana.
Božo Galeb je u Ameriku krenuo 1913. godine. Mnogi Primorci i Hercegovci u to teško vrijeme svakojakih nevolja i oskudica dižu sidro i odlaze u pečalbu, brodovima koji su isplovljavali zauvijek.
Božo, međutim, nikada nije prekinuo veze sa rodnim krajem. Naprotiv, kao da ih je daljina učinila jačim.
Stariji Trebinjci još pamte prvo sanitetsko vozilo koje je poslije Drugog svjetskog rata Trebinju poklonio Božo Galeb. Godine 1958. Božo je u Ameriku dozvao i posinio svog bratića Slobodana, tada osamnaestogodišnjaka. Slobodan je 1966. završio Matematički fakultet, a zatim i Mašinski fakultet u San Hozeu. Slobodan nije prekinuo nijednu zavjetnu nit svoje porodice i svoga naroda. Istrajavao je i na zadužbinarstvu, koje mu je i u porodičnoj tradiciji.
Pomagao je i gradio. Svojevremeno je najviše novca, nepovratno, dao za Zajam za privredni preporod Srbije. Kao član Društva Hercegovaca u Americi učestvovao je u sakupljanju 300 000 maraka za pomoć bolnici na Banjici, odmah poslije bombardovanja Srbije 1999. godine.
Nikada, međutim, Slobodan nije zaboravio pouke i velike neostvarene želje svog strica Bože Galeba, koji je umro u SAD 1986., gdje je i sahranjen.
Mnogim sjećanjima bio je vođen i kada je obnovio staru porodičnu kuću u Cerovcu, koju su ustaše opljačkale i srušile 1992. Poštujući želju svog strica, Slobodan Galeb je u Trebinju, prije nekoliko godina, predao na upotrebu narodu kao zadužbinu novoizgrađeno krilo gradske bolnice.
Napišite svoj komentar!