Kamere su postale neizostavan dio svakodnevnog života – u prodavnicama, poslovnim prostorima, školama, bankama, pa i na javnim površinama. Njihova primarna svrha je povećanje bezbjednosti, zaštita imovine i prevencija kriminala. Ipak, svaki snimak koji kamera zabilježi zapravo je lični podatak, jer se odnosi na prepoznatljive pojedince.
To znači da snimanje i obrada video materijala potpadaju pod stroga pravila novog Zakona o zaštiti ličnih podataka u BiH, ali I Evropske uredbe o zaštiti ličnih podataka (GDPR).
Pravila u BiH: transparentnost na prvom mjestu
Novi zakon uvodi jasno pravilo: građani moraju biti obaviješteni da su pod video nadzorom, zašto se snimaju i koliko će se njihovi snimci čuvati. Kontrolori i obrađivači imaju obavezu da postave vidljiva obavještenja, ali i da uspostave interne procedure za čuvanje i brisanje snimaka. Posebno je naglašeno da svrha mora biti opravdana I legitimna – zaštita ljudi i imovine jeste zakonit osnov, ali generalno praćenje ili nadzor zaposlenih bez opravdanja nije dozvoljen.
GDPR i evropske smjernice
Evropska uredba o zaštiti podataka (GDPR) već godinama reguliše video nadzor na sličan način. Evropski odbor za zaštitu podataka (EDPB) u svojim smjernicama iz 2019. godine jasno ističe da video nadzor mora biti proporcionalan, a obrada ograničena na ono što je nužno. To znači da poslodavac ne može kamerama pratiti radnika za njegovim stolom, već eventualno zajedničke prostorije radi bezbjednosti. Takođe, snimci se ne smiju koristiti u svrhe koje nisu unaprijed najavljene – ako je svrha bezbjednost, materijal se ne može koristiti za marketinške analize ili druge sekundarne potrebe.
Praksa u regionu pokazuje da nadzorna tijela ozbiljno pristupaju ovoj temi. U Hrvatskoj je Agencija za zaštitu osobnih podataka već izrekla veliki broj kazni firmama koje nisu postavile obavještenje o video-nadzoru ili su pretjerano nadzirale radnike. U Srbiji, Povjerenik je ukazivao da video nadzor u radnim prostorijama mora biti minimalan i da nikada ne smije narušavati dostojanstvo zaposlenih. Ovi slučajevi služe kao važna lekcija i za BiH: video nadzor se ne smije koristiti kao sredstvo potpune kontrole, već samo kao mjera bezbjednosti.
Prava građana i obaveze kontrolora
Građani imaju pravo da traže pristup svojim snimcima, da zatraže njihovo brisanje kada svrha u koju su snimljeni prestane i da ulože prigovor ako smatraju da je njihova privatnost narušena. Posebno važno: kontrolori su dužni da građane upozore na ova prava i da im omoguće jednostavan način da ih ostvare. Pravo na pristup i pravo na brisanje nisu samo teorijske mogućnosti, već konkretna zaštita građana od zloupotreba.
Za institucije i kompanije, poštovanje zakona ima dvostruku korist: izbjegavaju visoke novčane kazne i grade povjerenje korisnika i zaposlenih. Građani, s druge strane, dobijaju veću sigurnost da njihovi podaci neće biti zloupotrijebljeni i da će njihova privatnost biti zaštićena. U vremenu kada tehnologija omogućava gotovo neograničeno praćenje, povjerenje postaje ključna vrijednost.
Video nadzor je snažan alat za sigurnost, ali i osjetljivo pravno pitanje. Novi zakon u BiH i evropske smjernice jasno poručuju: sigurnost i privatnost ne moraju biti u sukobu, ali samo ako se pravila poštuju. Zato je transparentnost – kroz obavještavanje građana, poštovanje njihovih prava i ograničavanje obrade na ono što je nužno – prvi i najvažniji korak prije nego što se uključi svaka kamera, piše Glas Srpske.
Napišite svoj komentar!