U mnogim hercegovačkim domovima ovih dana osjeća se radost i toplina. Širi se miris tamjana i slavske pogače, a porodica i prijatelji okupljaju se da zajedno proslave svog svetitelja – zaštitnika doma. Krsna slava, više od porodične tradicije, podsjeća nas na duhovni život, molitvu i zahvalnost Gospodu, a učeći od svetitelja čije živote slavimo, učimo kako radost i blagodarnost trebaju biti sastavni dio svakog dana.
O Krsnoj slavi i običajima razgovarali smo sa protojerej-stavroforom Borisom Bandukom, starješinom Sabornog hrama Preobraženja Gospodnjeg u Trebinju. Prema njegovim riječima, Krsna slava je prilika za duhovni rast i zahvalnost Bogu.
„Proslavljanje krsne slave jeste dan duhovne radosti. Velika je radost i blagoslov kada se saberemo u domu kod nekog našeg rođaka, prijatelja ili komšije, da zajedno sa njim i njegovom porodicom proslavimo svetitelja koji je zaštitnik te porodice i toga doma. Pored osvećenja slavske vodice pred slavu u našim domovima, važno je da na sam dan slave odemo u hram i da taj za nas veoma važan dan, započnemo našim učešćem na Svetoj Liturgiji. Tada nosimo slavski kolač (krsni hljeb i žito) u crkvu kao znak naše blagodarnosti Gospodu“, kaže otac Banduka.
Otac Banduka objašnjava da upravo Krsne slave i veliki praznici podsjećaju nas na važnost zahvalnosti , baš kao što nas Sveti apostol Pavle uči: ‘Na svemu blagodarite’.“
„To znači da blagodarimo na dobrima koja nam se dešavaju, ali isto tako kada primjetimo da stvari ne idu baš onako kako smo mi zamislili ili planirali, to ne smije da bude prepreka našem blagodarenju i našoj radosti jer uvijek je tu Gospod i Spasitelj naš Isus Hristos koji nas voli i ne napušta. Mnoga žitija svetitelja govore nam o tome kako su ti Božiji ugodnici blagodarili i prinosili blagodarnost na daru života koji su dobili. Šta to znači? To znači da su oni sav svoj život upodobili Bogu i "sav svoj život Hristu Bogu predali", kaže se u jekteniji koju proiznosi sveštenik na skoro svakom bogosluženju. Mi zato treba da čitamo žitija svetitelja i da se iz njih učimo blagodarnosti Bogu, da se učimo smirenju kojeg su imali oni, kao i ljubavi koju su imali prema Bogu i svakom čovjeku. Mnogi od tih svetitelja su stradali mučeničkom smrću. Ali ono što je bilo najvažnije u njihovom životu jeste povjerenje koje su oni imali u Živog i Vaskrslog Gospoda koji je pobijedio posljednjeg neprijatelja, a to je smrt. Zato su bili spremni na stradanje i nisu roptali na Boga već su mu vjerovali. Kada se ovako učimo onda će nam i slavljenje slave biti jasnije. Barem za početak da znamo žitije svetitelja naše a i drugih krsnih slava na koje idemo kod svojih srodnika i prijatelje“, kaže Banduka.
Slavljenje slave u porodičnom domu treba da se nastavi poslije dolaska iz crkve.
„Znači nakon bogosluženja u hramu, slava se nastavlja u porodičnom domu i to opet treba da bude molitveni susret sa Bogom i našim precima, ali i prilika da se čuva duhovno nasljeđe i učvrsti porodična zajednica. Takođe učvršćujemo i zajednicu sa drugim ljudima koji nam toga dana dolaze u goste“.
Kada je riječ o trpezi, sveštenik podsjeća da ona treba da bude skromnija i u skladu s postom.
„Što se tiče pripremanja trpeze za slavu, ona bi trebala da bude skromnija, a to znači da budemo umjereniji u jelu i piću. Zavisno u koji dan pada slavljenje slave truditi se da, ako je post ili posni dan (srijeda i petak) trpeza bude posna. Uvijek se parohijani mogu posavjetovati sa svojim nadležnim parohom, jer imaju sedmice koje su razriješene od posta, kao npr. pred Vaskršnji post, poslije Vaskrsa i Duhova i poslije Božića“.
Starješina Sabornog hrama Preobraženja Gospodnjeg u Trebinju kaže da većina naših parohijana razumije šta je slavljenje slave, jer se trude da žive punim duhovnim životom.
„To znači da redovno dolaze na Svetu Liturgiju koja je vrhunac našeg života i kretanja ka Hristu. Svi obredi u crkvi, pa i slavljenje slave, imaju svoju punoću jedino kroz Liturgiju koja daje potpuni smisao svemu. To znači da van crkvenog liturgijskog života nema pobožnosti, jer to onda postaje sujevjerje. Zato naš život treba biti Hristocentričan, jer uzimajući Hrista, postajemo Hristovi. Zato je dolazak na Liturgiju veoma važan, kao i što veće učestvovanje u njoj, jer tu postajemo Hristovi, postajemo Božiji i postajemo djeca Nebeskog Oca. Tada će nam i slavljenje slave biti jasnije i ako smo nešto do tada pogrešno radili, npr. spremali mrsnu trpezu (najčešće za one slave koje padaju u vrijeme posta) i sve drugo što ne priliči umjerenom i primjerenom slavljenju slave, lakše ćemo promijeniti, jer smo se i mi počeli mijenjati. Jednom riječju počeli smo duhovno da živimo“
Otac Banduka u ime sveštenoslužitelja Crkvene opštine Trebinje čestita vjernicima nastupajuće krsne slave, uz poruku da nastave da žive crkvenim i liturgijskim životom:
„Koristim priliku da pohvalim naše parohijane prilikom slavljenja slave, da li porodične ili crkvene (hramovne) slave, mada to niko od njih niti traži niti očekuje, jer oni to rade od srca i iz ljubavi prema svakom čovjeku. Većina njih se potrudi da učini i neko dobro djelo. Pored slavske trpeze za svoje goste oni kroz darivanje narodnoj kuhinji, ili nekoj od dobrotvornih Fondacija ili samostalno pomažu potrebitima. To je veliko djelo kada nahranite gladne ili utješite one koji pate. Činiti dobra djela je uvijek dobro, ali ako hoćemo da dan krsne slave posebno obilježimo, onda je pravi način da tog dana umnožimo dobra djela.
Ono što bih još napomenuo jeste, da do kraja ove kalendarske godine u posne dane padaju sljedeće slave: Aranđelovdan, Sveti Jovan Zlatousti, Sveti apostol Matej, Sveti Kliment Rimski, Sveti Alimpije Stolpnik, Nikoljdan i početkom sljedeće godine Ignjatijevdan.
Pravi uspjeh je kada shvatimo da je post dobar i korisan za nas hrišćane i kada ga počnemo primjenjivati u našem svakodnevnom životu. Ne samo taj jedan dan za slavu. To je zaista značajna i krupna promjena u duhovnom smislu i oni koji počnu da poste, počnu i redovnije da dolaze u crkvu na Liturgiju i da više paze na svoje postupke. To je promjena kada počinjemo da živimo punim duhovnim životom“, poručuje otac Banduka.
Napišite svoj komentar!