Luka Vojvodić, 19-godišnjak iz podgoričkog naselja Gornja Gorica, juče je sproveden u ZIKS na izdržavanje kazne od 6 mjeseci za djelo koje nije počinio. Luka je još jedna žrtva političko-montiranih procesa Demokratske partije socijalista u ovoj bespravnoj državi.

Povodom njegovog hapšenja portal Borba je objavio razgovor sa njegovim ocem, Veljkom Vojvodićem, koji nam je pojasnio cijeli tok dešavanja.

BORBA: Juče smo preko medija saznali da je vaš sin Luka montiranim političkim procesom osuđen i odveden u ZIKS na izdržavanje kazne od 6 mjeseci. Možete li nas podsjetiti o samom toku tog slučaja?


Moj sin Luka Vojvodić osuđen je za krivično djelo koje nije napravio! On nije srušio spomenik borcima NOR-a. Naše prezime, prezime Vojvodić, dalo je mnogo boraca upravo ovom i ovakvim pokretima kroz istoriju. Zašto bi on rušio spomenik svojim đedovima?

BORBA: Možete li nam ispričati tok događaja tog spornog dana?

Prošle godine, radio je kod privatnika na gradilištu u Piperima koje se nalazi blizu spomenika. Tog dana je završio sa poslom u 3 sata i pošao sa ujakom do njegove kuće, za šta postoje i svjedoci. Kod ujaka je ostao cijeli dan. Noć takođe provodi kod njega.

Sledećeg dana kad je s radnicima došao na gradilište, primijetio je policija koja je vršila uviđaj nad slomljenim spomenikom borcima NOR-a. Svi radnici sa gradilišta pošli su u Upravu Policije da daju izjavu, a Luku su jedinog zadržali nakon izjave, pošto je njima bio poznata osoba po iscrtavanju trobojke u Donjoj Gorici. Zato im je i bio meta.

BORBA: Metodom inkvizicije, udarcima, šamaranjem su Luku natjerali da da izjavu koju je neko drugi pisao. Kako je to izgledalo, ako Vam nije teško da nam kažete?

Luka je dao svoju izjavu i potpisao. Izjavio je da nema veze sa spomenikom niti da ga je rušio. Inspektori su tu izjavu pocijepali i bacili. Počeli su da pišu novu, sopstvenu, pritiskajući Luku da je popiše. Inspektor Radusinović, sa dvojicom kolega su pritiskali Luku udarcima, šamaranjem, bacanjem o zid, da potpiše izjavu koju su oni sastavljali! U njoj piše da je vozio bicikl (koje ni nema) i da je oko 21:30 pošao na gradilište iz sela Donji Crnci, gdje Luki živi ujak i gdje je boravio, To je radzaljina od nekih 10 kilometara (uzbrdo). Naveli su i da je tad, došavši na gradilište, pukim slučajem našao čekić, i iz dosade slomio spomenik i vratio se kod ujaka, i to sve u roku od sat vremena, što je nerealan tok događaja.

Na sudu su potpuno odbacili sve relevantne dokaze, svjedoke, da je Luka bio u Donjim Crncima, gdje je u suštini i boravio sve vrijeme sa ujakom i prijateljima, a prihvataju ove apsurdne tvrdnje tužilaštva i vještaka. Pričaju kako bi ti svjedoci bili pristrasni, i nešto slično. Luka nije mogao ni da se ljudski brani na sudu…

BORBA: Luki su vještačili telefon da bi utvrdili njegovu lokaciju i pootencijalna kretanja. Kako su i pored tih dokaza koji pokazuju da Luka nije bio u blizini spomenika ipak na sudu utvrdili da je on kriv?

Vještak Boljević je ocijenio da Luka može za sat vremena otići iz Donjih Crnaca do spomenika, nađe čekić, sruši spomenik, i vrati se u Donje Crnce na istu lokaciju biciklom. Ovdje ne postoji, prije svega, nikakav motiv zašto bi Luka uopšte išao do gradilišta u tim satima, van radnog zadatka.

Vrijeme je ovdje takođe kontradiktorno. Luka gubi internetski signal, koji je i korišten kao dokaz za njegovu lokaciju, u potpuno drugom vremenskom periodu za šta ga i optužuju. Signal gubi oko 22:30-23:00 kada igra kockice ispred kuće sa prijateljima. Bez telefona. Tad je i izasio internet. Sam vještak tvrdi da je Luka imao signal u 21:30 u Donjim Crncima kad ga optužuju da je bio 10 kilometara dalje. Čak i pored toga nerealno je pomisliti da se u tom vremenskom intervalu od sat vremena , pređe(bez motiva) 10km, pukom slučajnosti nađe čekić i sruši spomenik iz dosade, i da se opet vrati 10 km da bi igrao kockice.

BORBA: Luka je osuđen i sproveden u ZIKS na izdržavanje kazne od 6 mjeseci. Kakvi su vaši dalji koraci? Šta kažu advokati?

Advokat Medojević je pisao žalbu Ustavnom sudu da se slučaj ponovo vrati na odlučivanje. Već jednom smo se žalili Višem sudu i žalba je odbijena. Vidjećemo šta dalje.

BORBA: I na kraju, gospodine Vojvodić, kako se osjećate Vi? Kao roditelj?

Teško nam je što se sve ovo Luki dešava. Moj sin je nevin! On nije ovo uradio! Dokazaćemo to na ponovnom suđenju, ići ćemo i do Strazbura ako treba. Moj Luka je žrtva prošlog režima koji mu se ovim sveti zbog krečenja trobojke u Donjoj Gorici. Na kraju dana, oni će izaći pognute glave, a moj sin čistog obraza!