Žetva ozimih žita je u punom jeku, a prema prvim rezultatima sa požnjevenih njiva, prema kvalitetu i kvantitetu ozimih žita pšenice i ječma, ovo će biti dobra i berićetna godina.
Domaćini ne kriju zadovoljstvo sa prinosima ozimih žita, za koje, najčešće će reći da se žito mjeri u ambaru i nikad na njivi...
Ova uzrečica nastala je kao posljedica velikih rizika i neizvjesnosti u poljoprivrednoj prizvodnji na području Popovog Polja. Često bi se našalili na račun jednog domaćina koji bi često besjedio rimujući, a te rime ostale su lako pamtljive, te se i danas prepričavaju kad se ističe rizik u poljoprivredi.
„Nešto struga nešto rijeka – nema ništa od mog sijerka“, bilo bi istaknuto od domaćina kada je ostao bespomoćan pred „višim prirodnim silama“, a kada godina izda...
Zato ljudi ovu godinu procjenjuju da je bila naklonjena dobrom rodu i dobrim prinosima od lučindanske sjetve do vidovdanske žetve.
Na ovu konstataciju naveo nas je Neđo Ćuk iz sela Veličani, koga smo zatekli na njivi sa kombajnistom i komšijama koji čekaju na žetvu, koji nam je ovom prilikom rekao:
„Dobra jesenja klijavost i fina jesen bez ledova ali i bez većih poplava, bili su najbolji mogući uslov da pšenica mirno preživi i uđe u proljetni razvoj. Ako tome dodamo da su se, dvije aprilske kiše i tri majske, redale sedmično kao naručene. Sa takvom vlagom omogućena je dobra bujnost i dobro nalijevanje zrna i visok kvalitet klasa.“
Takođe smo na njivi od Neđa saznali da se sve manje domaćina odlučuje za ozima žita u Popovu, upravo iz razloga povećanih rizika od poplava koje skoro da ne izostaju iz godine u godinu. Neđo nam je ovom prilikom još rekao:
„Do sada su male cijene žita bile da se skoro i ne isplati baviti ovom proizvodnjom na našim malim parcelama. Ovo je rijetka godina da po dunumu bude prinos žita preko 500 kg. Ovo se nije dogodilo nikada, da na mom Prugovu na nepuna dva ipo dunuma prihodujemo preko 1250 kg ozime.
Šest koljena pamtim u priči od đeda Trifka – Tripe do našeg Trifuna da je neko pripovijedao da je sa ove njive požnjeveno toliko bilo kog žita - bilo da je poljak, sjerak, kukuruz ili ječam i pšenica“.
Na pitanje šta će sa ovim žitom, Neđo nam je dodao:
„Odlučili smo da uredimo i osušimo žito, te da ga sameljemo na pridvoračkom vodenom mlinu. U tom slučaju bi ga zajedno sa ržanim brašnom pakovali po 1 kg, i prodavali na porodičnom štandu u selu Veličanima. Vjerujem da i danas postoje ljudi koji se raduju i uživaju u mirisu žita i pečenju hljeba u porodičnoj atmosferi“, dodao je Neđo.
Napišite svoj komentar!