opozicija-trebinje-prepiska.jpg

„Talasi“ su uzburkali redove trebinjske opozicije.

Umjesto da se sastanu i, iza zatvorenih vrata, dogovore oko svega što smatraju da treba i riješe eventualne nesuglasice "korespondenciju" vode na društvenim mrežama iznoseći oprečne stavove, pokazujući svojevrsno nejedinstvo u redovima i tražeči „krivca“ u onom do sebe za neke svoje propuste. I sve se to dešava samo nekoliko mjeseci pred oktobarske izbore za koje opozicioni lideri tvrde da donose drugačije političke prilike u Republici Srpskoj.

Prepiska na društvenim mrežama pokazatelj je da nešto nije kako treba i da se stavovi opozicionih predstavnika u Trebinju razlikuju i unutar jednog političkog subjekta, a ne samo različitih partija. Svakako, suprotstavljena mišljenja i stavovi dobro su došli kada idu u pravcu iznalaženja najboljih prijedloga koji će doprinijeti da se stanovništu ponudi nešto bolje i drugačije. Ovako, kada su u formi svojevrsne prepirke, samo može da ih devalvira i proizvede nepovjerenje.

Posebnu pažnju izazvalo je isključenje Vidomira Parežanina iz redova Liste za pravdu i red. Iz obraćanja predsjednika ove Liste Nebojše Vukanovića na društvenim mrežama može da se zaključi da je Parežanina isključio iz redova političkog subjekta zbog neslaganja sa njegovim stavovima koje je iznio takođe na društvenim mrežama.

Parežanin je napravio osvrt na opozicioni skup u Trebinju na kojem su, između ostalih, govorili Jelena Trivić, kandidat PDP-a za predsjednicu Republike Srpske, Nebojša Vukanović i Draško Stanovuković koji se, iako nije bio najavljen, pojavio na skupu u Trebinju.

U tom osvrtu Parežanin je primjedbe imao na sve govornike, sem na predsjednika Liste kojoj je pripadao. Šta god bili razlozi tog osvrta, ali i odluke o isključenju nije to trebala da bude tema komentara na društvenim mrežama, jer to nije mjesto za diskusije poličara.

Narodu koji sabira kako da, od „smiješnih“ plata, kupi najneophodnije za svoju porodicu treba da im politički predstavnici saopšte šta će da urade u pravcu poboljšanja životnog standarda. U Trebinju posebno.

Od političara, a posebno opozicionih kojima su „usta puna“ priče o tome kako će donijeti političku renesansu, očekuje se da jasno predstave svoju viziju života u ovom gradu.

Na primjer- da kažu šta će da urade da se mladi zapošljavaju i ne odlaze odavde. Šta će da učine da mladi ljudi ovdje mogu da kupe stan, a da se pri tome ne „zarobe“ u ogromnim kreditima do kraja života s obzirom na cijene kvadrata stana u Trebinju. Ili da saopšte šta će da učinie da ljudi mogu da kupe kilogram voća svojoj djeci, a da pri tom ne razmišljaju hoće li i mlijeko moći da im kupe. I...mnogo toga još.

Umjesto toga "opozicionari" se dopisuju na društvenim mrežama, a pri tom neki od njih žive na „visokoj nozi“ i gotovo se ismijavaju sa dešavanjima ne samo globalno, nego i unutar opozicionih redova.

Zadatak političara – svih, a posebno onih koji kažu da nude bolje i da će sa njima biti bolje jeste da to i pokažu.

Ovo što vidimo u Trebinju daleko je od toga da im se bilo šta povjeruje.

Ova konstatacija svakako ne znači da se „drugom taboru“ vjeruje.