Srpska pravoslavna crkva i njeni vjernici sutra, 5. januara, obilježavaju Tucindan, narodni praznik koji prethodi Božiću.
Dan pred Badnji dan, 5. januara, srpska tradicija nalaže da se spremi pečenica za Božić, ali i obave druge pripreme za najradosniji hrišćanski praznik, koji se slavi 7. januara.
Tucindan ove godine pada u ponedjeljak, taman da se spremi kuća za Božić, mada ima još dosta narodnih vjerovanja i običaja koji se vežu za ovaj praznik.
Glavni se odnosi na pripremu pečenice. Tucindan je prema predanju dobio ovo ime jer se nekad prase prije klanja tuklo ušicom sjekire preko grudve soli u platnenoj vrećici stavljenoj na čelo životinje, pa se onda tako ošamućena klala.
Ovaj ritual potiče iz predhrišćanskog doba u ovim krajevima i predstavljao je prinošenje žrtve paganskim božanstvima.
Naša crkva ga je kasnije prihvatila i hristijanizovala, kako bi narod nakon božićnog posta mogao da uživa u jačoj i mrsnoj hrani, koja mu je neophodna u zimskom periodu.
Božićna pečenica se obično pravi od praseta ili jagnjeta, meso se peče sutradan i na Badnje veče unosi u kuću.
Međutim, živina se u nekim krajevima nikako ne smije naći na božićnoj trpezi zbog vjerovanja da je ona simbol „nazadovanja i rasturanja kuće” jer „kljuca i baca zemlju iza sebe”.
Ukoliko se negdje kolje za supu, obavezno se odmah bacaju glava i noge.
Drugi običaji na Tucindan
Na ovaj dan domaćinstva spremaju kuću za veliki praznik. Tada se i nabavljaju orasi, smokve, suve šljive, bombone i novčići koji će se prosuti za Badnje veče.
Takođe, na taj dan, prema vjerovanju, ništa se ne smije davati, niti iznositi iz kuće, jer će onda i preko cijele godine stvari samo odlaziti iz tog domaćinstva. Ako imate neke dugove ili neizmirene račune, ovaj dan je pravo vrijeme da ih vratite – običaj je bio da se vraćaju dugovi, kako domaćin ne bi bio dužan do idućeg Božića.
Na Tucindan se djeca ne smiju tući, jer će cijele godine biti nevaljala i jer će im, prema narodnom vjerovanju, izaći čirevi.
U nekim krajevima, na Tucindan se ne večera za stolom nego na podu. Prvo se postavljaju so i bijeli luk, a onda hljeb, pasulj, kupus i ostala posna hrana. Za večerom domaćin mora biti okrenut ka istoku, prenosi Nova.

Napišite svoj komentar!