TREBINJE, NOVI SAD - Akademik dr Novak Vukoje iz Novog Sada, član Evropske akademije nauka i stručnjak otorinolaringologije, prvi je ljekar koji je na prostorima bivše Jugoslavije osamdesetih godina prošlog vijeka uradio operaciju kod pacijenta koji je patio od notornog hrkanja i pauza u disanju, razvivši sopstvenu hiruršku metodu za koju je dobio i Zlatnu medalju na Međunarodnom salonu inovacija u Moskvi 2008. godine.


Od deset najbogatijih Srba u svijetu, on je operisao njih šest, operisao je i predsjednike četiri države, među kojim je i pokojni Moamer el Gadafi, ali i poznate glumce, pjevače, političare, među kojima ima i onih iz Republike Srpske. Operisao je i jednog američkog izaslanika za Balkan koji se zaljubio u mladu Ruskinju i kada joj je ponudio prsten, ona mu je odgovorila - prvo riješi hrkanje, pa prsten i doktor Vukoje ga je riješio hrkanja, kao i pomoćnika šefa UNMIK-a na Kosovu i Metohiji Joakima Rikera, koji se kod srpskog doktora podvrgao hirurškom zahvatu da bi se riješio hrkanja koje je smetalo njegovoj supruzi u tolikoj mjeri da mu je brak došao u pitanje. Jednom je čovjeku iz Srbije spasio i brak i život, jer ga je supruga natjerala da se pregleda, a on mu ustanovio tumor u donjem dijelu ždrijela. Takvih je tumora, objašnjava, u svijetu otkriveno svega jedanaest, a on otkrio i operisao dvanaesti, što je svojevrsni raritet.
"Taj tumor sam snimio i video da leprša kao list na klipu kukuruza i tako se proizvodila buka hrkanja, a kada sam mu otkrio šta je u pitanju i rekao šta mu se sve moglo desiti da nije došao - bio je zahvalan i meni i supruzi", priča Vukoje svoju zanimljivu priču, koji je nedavno imao predavanje u Trebinju. Hrkanje je, kako se šali ovaj šarmantni ljekar, dovelo do njega i bivšeg libijskog predsjednika Moamera el Gadafija. Vukoje je i posljednji Srbin koji je razgovarao sa Gadafijem i bio kod njega, prije sedam i po godina, na posljednjem kontrolnom pregledu u Tripoliju. Najprije je, prisjeća se, operisao Gadafijevog ministra za ekonomske odnose sa inostranstvom Saliha Ezekilija, koji je prilikom službene posjete Beogradu dobio napade gušenja i potražio najpoznatijeg ORL stručnjaka, pa su srpski biznismeni preporučili Vukoju, koji ga je operisao. Nakon ministrovog zvaničnog referata o intervenciji, potražio ga je i Gadafi.
"Bio sam jako ponosan što je, od toliko poznatih ljekara, izbrao baš mene tada čuveni predsjednik Gadafi, kome sam predložio da razgovaramo na engleskom, a on mi odgovorio - ne, svako treba da priča na svome jeziku, a ja imam prevodioce koji će nam pomoći u komunikaciji. Tako smo komunicirali dva puta, jer sam drugi put kod njega bio 4. novembra 2010. godine, na kontrolnom pregledu nakon operacije koju sam obavio u januaru 2006. Oduševio me je i zbog činjenice što je među brojnim zemljama svijeta koje sam obišao Libija bila jedina zemlja u kojoj se ogledalo pravo blagostanje, a na ulicama nije bilo prosjaka i zbog stava o korištenju svoga jezika", prisjeća se ugledni stručnjak, koji je, kako kaže, tada Gadafiju poklonio svoju knjigu o ORL bolestima, koju su libijskom predsjedniku preveli i on je naknadno dao vrlo pozitivno mišljenje o njoj.
Nakon medalje u Moskvi je, kaže, imao veliki broj poziva za operacije poznatih Rusa, pa sada ima poziv da pregleda dijete trenera jednog poznatog ruskog fudbalskog kluba i najvjerovatnije će zbog toga ići u Moskvu, jer je posebno osjetljiv na djecu i mlade ljude.
"Jedna mlada Vojvođanka od svega 21 godinu mi se žalila da joj nešto u nosu šeta, pa su i njeni roditelji i prijatelji mislili da je to ona umislila, ali kada sam ja malom mikroskopskom kamerom pogledao unutrašnjost njenog nosa, ugledao sam kao nekog crva sa dve antene i on zaista šeta. Ja sam ga potom, bez anestezije, izvadio prikladnim instrumentom pod mikroskopom i stavio ga na sto, gde je počeo ubrzano da hoda kao u nosu ovog deteta, gotovo da leti, a kada je ona to videla - pala je u nesvest. Njeni roditelji i ja smo ostali zaprepašteni. Kasnije smo toga crva odneli u Pasterov zavod u Novom Sadu, na analizu, odakle sam dobio potvrdu da se radi o vrlo retkoj životinjici - čudovištu, zvanoj milipedis, što u prevodu znači životinjica sa hiljadu nožica, a koje kod nas uopšte nema", nastavlja dalje priču o svojim iskustvima Vukoje. Kaže da ova životinjica može da snese do stotinu jaja, ali, srećom, nije razvila nijedno, a da je ušla u sinus i snijela stotinu jaja, nastali bi haotični problemi kod djevojke. Vukoje je operisao i jednog srpskog borca iz Broda, koji je ranjen u predjelu vrata i kome je na tome mjestu izrastao rog od 12,5 centimetara koji niko nije smio operisati, jer se niko nije usudio uraditi zahvat uklanjanja ovog pravog rožnatog organa koji je kod njega izrastao na mjestu ranjavanja.
Bio je to, kaže, rog za Ginisa, najveći u svijetu, koji je doktor nakon uklanjanja takođe poslao na analizu, ali, iako rožnate izrasline mogu da pređu u maligni tumor, njegov nalaz je bio dobar, a mladić koji je i ljeti i zimi nosio šal da mu se ne vidi rog na vratu, riješio je svoj problem.
Vukoje je kao mladi ljekar koji je medicinu završio u Sarajevu najprije radio u Domu zdravlja u Kalinoviku, gdje je nekoliko puta bio u ljekarskoj ekipi zaduženoj za filmske glumce kultnih jugoslovenskih filmova "Vrhovi Zelengore", "Neretva", "Sutjeska", pa je liječio i Džeraldinu Čaplin od premasne jagnjetine, Alena Nurija, ali se susreo i rukovao i sa Titom. Kasnije je liječio i Raifa Dizdarevića, nekadašnjeg predsjednika Predsjedništva SFRJ. Još tada se doktor, koji s ponosom ističe svoje hercegovačko porijeklo, upoznao sa svim hirovima, ali i vrlinama, i glumaca, i političara, pa je do danas ostao blizak s njima i zna kako treba rješavati i njihove, ali i probleme svih drugih pacijenata.
O hrkanju i bučnom snu je, kaže, napisao četiri knjige sa svim potrebnim objašnjenjima i poređenjima sa svijetom, u koji, kako reče na kraju, nikada nije imao potrebu da ide, jer je obišao brojne svjetske klinike, razmjenjivao mišljenje sa njima, učio od njih i usavršio najbolje tehnike upravo u Srbiji.
Nezavisne novine/V.Duka