"Slagalicu" sam počela da pratim negdje oko 2004, 2005. godine, zajedno sa ukućanima. Tad sam primijetila da, iako mlađa od takmičara, znam odgovore na većinu pitanja i voljela sam to kao dijete da pokažem pred porodicom, a želja da je osvojim bila je velika. I, eto, uspjela sam.
Tim riječima je za "Glas Srpske" priču o sebi započela Sanja Žarković iz Trebinja, odnedavno poznata kao pobjednica kultnog kriza "Slagalica" koji traje duže od tri decenije. Žarkovićeva kaže da je oduvijek bila intelektualno radoznala i da nisu postojale oblasti života koje je nisu interesovale.
- Ako bi se desilo da nešto ne znam, trudila sam se da saznam više o tome. Čitala sam mnogo: knjige, novine (uvijek od sportske strane) i ukrštenice koje sam, kao što često pomenem, rješavala sa ujakom Boškom, bile su moj uvod u svijet kvizova. Takođe, sjećam se, imala sam možda četiri-pet godina, a starija djeca iz ulice su organizovala takmičenje među mlađom djecom, ko zna više slova. Mene je mama prevarila da ima mnogo manje slova nego što je stvarno, da me ne bi preforsirala. I ja sam dotrčala kući kao bez duše i plačući joj rekla: "Slagala si me, ima još slova! Hoću da naučim" - prisjetila se Sanja.
GLAS: Pobjeđivali ste u još nekim kvizovima - "Potera", "Stigni me ako znaš"... Čini mi se da sam pročitala da je pobjeda u "Slagalici" najdraža? Zbog čega? Šta je tako posebno u tom kvizu?
ŽARKOVIĆ: Ima tu mnogo želje i izazova da se osvoji ono jedino što nedostaje - meni je nedostajala "Slagalica". Takođe, često ćete čuti da "Slagalicu" zovu majkom svih kvizova ili kvizaškim gren slemom. To je istina, ne samo zato što se radi o najdugovječnijem kvizu, koji sa razlogom opstaje duže od 30 godina, uprkos veoma jednostavnom formatu. Riječ je o kvizu koji je veoma dinamičan, ne ispituje samo čisto znanje, već i logiku, brzinu zaključivanja, snalaženje... Zadatke zajedno sa roditeljima mogu da rješavaju i djeca. Mene dirne kada mi na ulici priđu roditelji sa djecom i kažu da sam njihovu djecu inspirisala da uče i saznaju nove stvari.
GLAS: Kako se uopšte pripremate za učešće u kvizovima?
ŽARKOVIĆ: Radi se o znanju koje se akumulira godinama, organski je dio vašeg života. Pred kviz možete da ponovite stvari poput valuta, glavnih gradova, ali temeljno da se pripremite u smislu tog znanja, veoma teško. Ja sam se spremala psihološki prije svega, jer je to znalo da mi pravi problem, htjela sam da imam najveći fokus kada je najbitnije. Takođe sam pokušavala da nađem za mene optimalan način javljanja u "Ko zna zna".
GLAS: U "Slagalici" ste, u emisiji u kojoj ste na kraju odnijeli pobjedu, zaostajali poprilično za protivnikom. Kako ste rezultat okrenuli u svoju korist? Kako Vam je bilo u tim momentima? Ima li tada prostora za nervozu ili jednostavno uspijevate da se, kako se kaže, saberete?
ŽARKOVIĆ: Vi u tim momentima nemate vremena da mislite o ishodu, o bilo čemu osim o igri koja se odvija. Sa iskustvom sam razvila i sposobnost da potisnem misli koje mi škode. Ja sam imala veliku želju da osvojim" Slagalicu" i nije mi bilo svejedno kada sam vidjela da zaostajem 50 poena. Pred drugu partiju sam rekla sebi - dobro, idemo polako, sad razmišljaj samo o tome da osvojiš dovoljno poena za superfinale, a sve ostalo je bonus.
Kao što sam rekla u odjavi na dodjeli nagrada, prvi put sam osjetila da bih mogla da preokrenem kada sam u igri "Korak po korak" dala tačan odgovor "Miroslav". To je ime mog omiljenog profesora sa Pravnog fakulteta, Miroslava Miloševića, nažalost preminulog. Bio mi je mentor i velika podrška u svemu, vjerovao je u mene i jedan je od glavnih razloga zašto ja danas vjerujem u sebe i kada izgleda beznadno.
GLAS: Izvukla Vas je igra "Asocijacije". Da li Vam je i bila inače najomiljenija u "Slagalici" ili neki drugi segment?
ŽARKOVIĆ: "Asocijacije" su mi donijele konačnu pobjedu, kao posljednja igra, ali zapravo sam prednost stigla i prestigla kombinacijom igara "Korak po korak", "Spojnica", "Ko zna zna" i "Asocijacija". Interesantno je da sam ja "Asocijacije" prije takmičenja smatrala svojom najslabijom tačkom ("Ko zna zna" najjačom), a na kraju se pokazalo da sam među 16 takmičara koji su izborili superfinale imala drugi najbolji rezultat u statistici poena na "Asocijacijama".
GLAS: Kako ste se osjećali kad ste shvatili da je Vaš konačan odgovor zapravo tačan i pobjednički?
ŽARKOVIĆ: Osjetila sam veliko olakšanje, ali i pomalo nevjericu. Do kraja posljednje asocijacije davala sam, reda radi, odgovore koje nisam ni čula da izgovaram, toliko je radio adrenalin.
GLAS: Ko Vam je prvi čestitao?
ŽARKOVIĆ: Prvi su mi čestitali roditelji, sestra, tetke i rođaci, kao i nekolicina dragih prijatelja sa kviza.
GLAS: Šta još drži u "životu" kvizove na malim ekranima?
ŽARKOVIĆ: Mi smo narod koji voli takmičenja svake vrste. Već smo postali prezasićeni sportskim takmičenjima, a kvizovi su vid intelektualnog nadmetanja. Ljudi imaju taj termin "Slagalice" ili "Potere" koji skoro religiozno poštuju, gledaju porodično. Osim toga, kviz znanja je ljudima postao dostupniji u vremenu interneta pa je svaki gledalac i potencijalni takmičar, što dodaje uzbudljivosti.
TV sadržaj
GLAS: S obzirom na to da ste iz Trebinja, da li bi i na domaćim TV kanalima moglo, odnosno trebalo da bude više kvizova?
ŽARKOVIĆ: Nažalost, na javnom servisu nemamo nijedan TV kviz. Publika postoji, potencijalni takmičari postoje, što se vidi i po popularnosti pab kvizova, ali medijske kuće izgleda neće da izdvoje novac da kupe neki licencirani strani kviz ili da daju prostor ljudima koji bi mogli da ponude nešto svoje. I sama sam imala neke ideje, ali teško će se realizovati, iako za kviz formatom postoji potreba.
Napišite svoj komentar!