Voda Trebišnjice, često kažu stariji Trebinjci, nekada je bila toliko čista da se mogla i piti.


Zdravko Mrkonja, šef laboratorije u „Hidroelektranama na Trebišnjici“, povodom Svjetskog dana voda, za Radio Trebinje ističe da ni danas nije drugačije: zdravstvenih posljedica po onoga ko bi u Trebišnjici utolio žeđ vjerovatno ne bi bilo, ali se zbog strožijih standarda kvaliteta u naše vrijeme to svakako ne preporučuje.


Kvalitet vode Trebinjšice, kaže Mrkonja, sačuvan je u prvom redu zahvaljujući činjenici da nemamo razvijenu industruju niti velikih naselja u okolini izvorišta, uz tok rijeke, niti uz jezero.


„Prije desetak godina, kada je pušten u rad uređaj za prečišćavanje voda u Bileći, napravljen je veliki korak u daljem očuvanju kvaliteta vode rijeke Trebišnjice. Trebinje takođe ima prečistač, što je svojevrsni kuriozitet na području BiH – da u prečniku nekih tridesetak kilometara imamo dva uređaja za prečišćavanje voda. Tako da danas možemo da kažemo da još uvijek imamo veoma dobar kvalitet vode, a nadam se da će tako ostati i u budućnosti“, ističe Mrkonja za Radio Trebinje.


On kaže da se kvalitet vode Trebišnjice ispituje više i češće nego bilo koje druge rijeke u BiH. Laboratorija HET-a najmanje šest puta godišnje obavlja kompletnu analizu, dok se analize samo po određenim parametrima obavljaju znatno češće.


Pojašnjava da se prilikom klasifikacije voda po kvalitetu posmatra preko 50 parametara, te da regulativa propisuje da voda po kvalitetu pada u nižu klasu ako i jedan parametar iskačeiza utvrđenih granica.


I pored strogih i krutih propisa, voda Trebišnjice je u prvoj ili drugoj klasi, kaže Mrkonja.


„Pri čemu je vrlo često u prvoj. I kada je u drugoj klasi, napominjem, to je samo zbog ponekog od parametara. Recimo, voda jezera često ljeti bude druge klase zbog prezasićenja kiseonikom. Ili kad koncentracija hlorofila u vodi Trebišnjice pređe određenu granicu, što se i ne primjećuje niti je riječ o nekoj velikoj štetnosti. Ti parametri su poprilično kruti. Mi moramo biti zadovoljni – i da je stalno u drugoj klasi, to je izvanredan kvalitet vode“, pojašnjava Mrkonja.


Prostora za unapređenje uvijek ima, a u slučaju zaštite voda Trebišnjice dovoljno bi bilo da se pridržavamo onoga što je već propisano.


Trebinje i Bileća imaju gradske prečistače, ali bi takve mini uređaje, napominje on, trebalo da imaju i svi ugostiteljski objekti smješteni uz tok rijeke ili uz jezero.


Takođe, sva domaćinstva u Trebinju i Bileći morala bi biti priključena na sistem kanalizacije – što još nije slučaj.


„U Trebinju i Bileći još ima dosta septičkih jama, a mi se čak i hvalimo ako ne moramo prazniti te septičke jame, ako one negdje imaju otvor. Tada sve to odlazi u podzemlje a često završi upravo u rijeci“, upozorava Mrkonja.


Trebinjcima još uvijek manjka svijesti o značaju zaštite voda, smatra Mrkonja.Podsjeća da nisu rijetke scene da uz rijeku i dalje nalazimo divlje deponije otpada.


Rad na podizanju svijesti, dodaje on, ima smisla samo kod naših najmlađih sugrađana, dok u disciplinovanju starijih pomažu – samo kaznene mjere nadležnih inspekcija.


IzvorRadio Trebinje