Ana Jelačić već nekoliko godina živi, studira i radi na Floridi u Americi. Nakon druge godine srednje škole u Trebinju, zbog ljubavi prema jezicima, upisala je United World College (UWC) u Mostaru. To je internacionalna škola čija je glavna misija obnavljanje mira i povezivanje ljudi širom svijeta, u vidu kreiranja globalnih učenika bez predrasuda. Odvojeni život u Mostaru naučio je da se osamostali i odluči da studira u Americi.



"United World College u Mostaru je bilo jedno veliko iskustvo, gdje sam upoznala životne prijatelje koji su došli da pohađaju tu školu širom svijeta, i ujedno iskusila šta znači totalno se osamostaliti od kuće i donositi svakodnevne odluke bez nadzora roditelja. Nastavni plan i program je bio prema IB (International Baccalaureate– to je internacionalni sistem gdje se nastava pohađa na engleskom, s iznimkom maternjeg jezika, srpskog).
Pošto sam bila izložena raznim kulturama, ljudima, njihovim životima (jer je UWC na neki način napravljen kao američki koledž, učenici žive u domovima, i polažu internacionalne ispite koji se dosta razlikuju od nastavnog sistema u našoj zemlji, samo što je smatran srednjom školom), nakon prve godine UWC znala sam da želim da pokušam da studiram u Americi jer sam htjela da nastavim sa svojim samorazvijanjem i upoznavanjem novih kultura. UWC savjetnici su nam dali listu Američkih Univerziteta na koje možemo aplicirati. Ja sam izabrala University of Florida, na Floridi, jer je tamo bio jedan od najboljih inženjering programa, a takođe sam dobila i 100% punu školarinu da pohađam fakultet, što je dodatno olakšalo finansije i moje školovanje. I time je započeo moj američki put i potpuno novo poglavlje života."
Šta trenutno radiš na Floridi?
Na University of Florida trenutno počinjem četvrtu i zadnju godinu studiranja. Studiram “Kompjuterski Inženjering” i “Inženjering Inovaciju i Ekonomiju”. Nastavni program ovdje je veoma različit od onoga u BiH. Pošto studiram inženjering, većina predmeta ima laboratoriju i dosta se akcenta stavlja na praktični rad. Tako da sam ovo ljeto provela radeći za jednu od najprestižnijih američkih banaka Citi, u Jacksonville Florida. Provela sam cijelo ljeto živeći i radeći u timu za “digitalnu tehnologiju i finansijsku inteligenciju” u Citi, gdje sam dobila uvid u život nakon fakulteta kao i stvarnu predstavu rada u industriji i stvarnim projektima u Americi. Dosta sam naučila za ova tri mjeseca radeći za Citi, i naravno, proširila svoje znanje i o bankarstvu, ali i o tehnologiji u ekonomskoj sferi.
Pored moj stažiranja ovoga ljeta, u toku prošle dvije godine imala sam priliku da prisustvujem različitim konferencijama od kojih je jedna bila na Harvard University u Bostonu, a druga u Filadelfiji. Te dvije konferencije su bile jedne od najvećih za žene u inženjeringu i tehnološkom svijetu tako da sam dobila priliku da upoznam neke od prestižnih imena iz Microsoft i Google kompanija, kao i ostalih ljudi koji su držali predavanja na temu napredaka u tehnologiji i povećanju djevojaka u inženjeringu, s obzirom da je to globalan problem u random snazi.
- Pored fakulteta, baviš se i plesom i dodatnim vannastavnim aktivnostima. Kako sve postigneš?
Američki fakulteti dosta akcenta stavljaju na praksu i vannastavne aktivnosti. Nije sve u ocjenama, već i u incijativi, uključenosti u zajednici i raznim vannastavnim klubovima, koji dolaze kao dodatak na regularne ocjene i časove na fakultetu.
Ja sam od svoje prve godine fakulteta bila uključena u akademske klubove, nižući iskustvo, tako da sam ove godine izabrana od strane studentskog vijeća i dekana da vodim i budem predsjednica “Žena u inženjeringu” (Woman in Computer Science and Engineering), akademski klub, koji radi blisko sa Inženjering fakultetom i dekanima. Uključenost u vannastavne klubove i volontiranje mi je dalo priliku da blisko sarađujem sa poznatim kompanijama, kao Google, Microsoft, Intel, Facebook, Citi, Dove, General Electrice… To mi je pomoglo da stvorim jaku vezu poznanstava i prijatelja, ne samo na fakultetu već i u industriji, a da i na neki način napravim svoj otisak na Inženjering fakultetu kroz razne događaje, semirane i mentor zajednice kojih sam ja bila organizator i vođa, za ostale student Kompjuterskog inženjeringa.
Pored predavanja i akademskih klubova, bavim se i plesom. Član sam plesne grupe na University of Florida kampusu kao i Salsa kluba. Ples je nešto u šta sam ja od malena bila uključena, tako da kada sam došla na fakultet nisam željala da izgubim formu i zbog ljubavi prema plesu odlučila sam da postanem dio plesnog tima. To je bila jedna od najboljih odluka koju sam napravila, jer je za mene ples način opuštanja i uživanja. Naša plesna grupa je jedna od najvećih na kampusu i imamo nastupe svaki semester u školskoj godini.
Po mom mišljenu važno je razvijati um, ali i tijelo, tako da je za mene ples samo dodatak na zdrav i srećan život, a i na neki način promjena okoline, jer sam u toku semestra jako zauzeta ispitima, školom, klubovima. Bitno je samo naučiti kako rasporediti svoje vrijeme u danu, tako da ja mislim - ako pravilno rasporediš vrijeme i zacrtaš ciljeve možeš da postigneš puno više u jednom danu.
Da li si dobila ono što si očekivala na Floridi?
Definitivo se nisam ni jednom pokajala što sam se odlučila na studiranje u Americi. Mislim da je ovo bilo jedno veliko iskustvo koje me je promijenilo i obogatilo kao osobu i intelektualca.
Po mom mišljenju, čovjek postaje bogatiji ako nauči više jezika ili posjeti više zemalja. U mom slučaju, iako sam rano napustila kuću i otišla u svijet koji mi nije bio poznat, stekla sam potpunu samostalnost i naučila da donosim odluke veoma brzo. To je promijenilo način na koji ja danas razmišljam kao i moj pogled na budućnost i ljude.
- Da li ti nedostaje Trebinje - Hercegovina?
Način života je dosta različit, prevenstevno zbog mentaliteta ljudi. Amerika je velika država puna različitih kultura. Hrana, život, ekonomija, životni standard, sve se to razlikuje. Hercegovina mi nedostaje, najviše naša kultura, porodica, prijatelji i prvenstveno hrana :).
Nažalost, prilike u našoj zemlji nisu najbolje za mlađe ljude. Mislim da mi je studiranje u Americi do sada pružilo mnogo više raznovrsnosti i opcija, tako da, iako mi je Hercegovina u srcu, trenutno su mi na prvom mjestu ciljevi za izgradnju svoje buduće karijere, koje mi se, po mom mišljenu, mogu brže ostvariti u Americi.
Naša zemlja je sa svim svojim potencijalom prelijepa, i mislim da se turistima širom svijeta čini kao odlična destinacija za posjetu. Kući se uvijek rado vraćam, iako ne dolazim baš često zbog vremenske razlike, obaveza, finansija i tako dalje… Međutim uvijek mi je drago podijeliti svoja iskustva sa prijateljima kući, i naravno posjetiti svoju porodicu i sve ostale mile ljude.
- Koji su ti planovi za budućnost?
Trenutno imam u planu da uspješno završim zadnju godinu fakulteta. Nakon toga nadam se da ću uspjeti naći posao u Americi, gdje ću primjenjivati svoju struku, međutim nisam u potpunosti isključila ni opciju nastavljanja školovanja kroz master ili doktorat studije. Voljela bih da se takođe nastavim baviti plesom i nakon fakulteta, kao i usavršavanjem italijanskog i španskog jezika, jer imam veliku ljubav prema jezicima. Vidjećemo gdje će me sljedeća godina odnijeti, mogućnosti ima više…
- Šta bi poručila mladim ljudima koji žele da odu u inostranstvo?
Trenutno mislim da ću pokušati ostati u Americi, jer je ovamo veće tržište u tehnološkim oblastima koje ja studiram, međutim nikada nisam isključila povratak u neku Evropsku državu, vidjećemo gdje me putevi odnesu :).
Mislim da je studiranje ili rad u bilo kojoj zemlji koja nije maternja jedno veliko životno iskustvo, nakon koga uvijek hoćeš više i trudiš se da budeš bolji iz dana u dan. Meni se to desilo prvo odlaskom na UWC u Mostar, a nakon toga i dolaskom u Ameriku na studije na University of Florida. I opet bih sve ponovila, sa još više putovanja.
Mladim ljudima (ali i ostalim koji imaju mogućnosti) bih poručila da iskuse što više mogu u datom trenutku, bilo da su to studije u inostranstvu ili samo razmjena na semestar.
Odlazak u drugu, stranu zemlju, možda na početku izgleda zastrašujuće, što i jeste tačno, međutim cijeli put i proces boravka, sva nova mjesta, ljudi koje upoznaš u tom procesu su vrijedni truda i straha. Promjena je sastavni, ali i najljepši dio čovjekovog života, po mom mišljenju. Ne treba se plašiti promjene, ona samo može obogatiti i naučiti čovjeka. Otvaranje novih vrata uvijek sa sobom krije i nove izazove, međutim to je ljepota promjene, i ne treba je se plašiti, već pokušati da pronađeš šta je u tvom životu izazov i otvoriš vrata bez straha.
Svako iskustvo, dobro ili loše, je jedna velika pouka, koju strpamo u zbirku životnih lekcija… Odlazak na studije u inostranstvo je jedna od najboljih odluka koju sam napravila. Dolazak ovamo je zahtijevao puno truda i rada, ali i puno odricanja, međutim opet bih sve to ponovila jer mjesta koja sam imala priliku da posjetim, ljudi iz cijelog svijeta, jezici i kulture sa kojima sam imala priliku da živim i upoznam su neopisivi, i samo su povećali moju životnu zbirku.
Nešto što sam naučila dolaskom u Ameriku je da ovdje ljudi dosta rade, međutim i sebe na kraju rada nagrade (jedna američka pouka: “Work hard, play hard!). To je životna parola kojom se i ja danas vodim: Trud, rad, inicijativa, znanje i volja će uvijek biti nagrađeni, zato se vrijedi potruditi, pa onda uživati.
Herceg TV/Milica Mitrović